Prije nego što sam ostala trudna razmišljala sam o tome kako ću izgledati kao trudnica i hoću li imati veliki ili mali trbuh. Naravno da ništa od toga nije važno ni pitanje života i smrti, ali eto baš poput drugih žena nisam mogla a da se ne zapitam hoću li dobiti puno kilograma.
Pročitala sam puno članaka na tu temu, kako tijekom trudnoće tako i kasnije i svugdje sam naišla na isto razmišljanje, a to je da se žene ne trebaju opterećivati kilogramima, nego samo razmišljati o svom i zdravlju nerođene bebe.
Slažem se da ne treba razbijati glavu pitanjima koliko je ok kilograma za prvo, drugo ili treće tromjesečje, ali ipak mislim kako ne treba pretjerati i jesti svašta. Tu ne mislim na broj kilograma koliko na odabir prehrane.
Kada sam saznala da sam trudna poznavajući sebe znala sam da ću početi razmišljati o tome što smijem jesti, a što bi bilo najbolje izbjegavati. Kako sam veliki ljubitelj brze hrane bojala sam se da me ne odvuče u tom smjeru i većinu trudnoće provedem hraneći se u fast food restoranima.
Srećom pa sam ostala karakter jer sam u glavi imala samo jednu misao, a to je bilo izgurati tih devet mjeseci bez probavnih smetnji i ako je moguće s prosječno dobivenim brojem kilograma, ono što ću brzo moći vratiti nakon poroda.
Odlučila sam kako ću se i dalje počastiti finim sendvičem ili hamburgerom, ali trudila sam se da to ne bude svaki dan. I dalje sam jela skoro sve ono što i prije, nisam puno mijenjala prehrambene navike osim što sam se trudila da svaki dan na poslu imam kuhano i da u svakom jelu uvijek bude barem malo povrća.
Najviše sam kuhala variva, što se može podgrijavati i jesti po dva dana i uglavnom sam spremala sataraš pazeći da uz njega pojedem i komad mesa. Pazila sam da obroci budu obilni i konkretni, nisam preskakala doručak, a skoro svaku večer sam znala pored kruha, namaza ili salame pojesti i paradajz. Ne znam, ali njegov okus mi je najviše odgovarao tijekom devet mjeseci.
Znači pazila sam da u sebe unosim puno povrća i druge vlaknaste hrane kako ne bi imala zatvor, a tako je na kraju i bilo. Svih devet mjeseci sam imala urednu stolicu.
Ok da se vratim kilogramima. Na kraju sam skupila 7,5 kg. Vjerujem da će neki sada komentirati kao je li ona normalna, ali moja kilaža nije bila rezultat toga da sam bila na dijeti ili možda gladovala (ne daj bože) nego kombinacija genetike, vježbanja i naravno povraćanja koje je trajalo 2,5 mjeseca zbog čega sam izgubila 4 kg.
Pohađala sam pilates za trudnice i to mi je bila najbolja odluka (još jednom zahvaljujem prijateljici što me pozvala). Dakle išla sam dvaput tjedno na pilates i pazila da svaki put nakon treninga pojedem konkretan i obilan obrok.
Spomenula sam genetiku. Moja mama kada je mene išla roditi dobila je 9 kg. Bila je sitna, imala je mali trbuh i u bolnici nisu vjerovali da je došla roditi. Tu smo očito iste jer se nismo uspjele udebljati u trudnoći, odnosno nismo dobile puno kilograma.
Na kraju sam rodila zdravu bebu, imala sam dovoljno mlijeka i dovoljno snage da okrenem novu stranicu u svom životu. 🙂
Foto: Jiri Hera/Shutterstock