Sjećam se kada sam saznala da sam trudna svi su mi govorili naspavaj se sada jer će ti kasnije trebati snage. Smiješno, kao da sam mogla nakupiti dovoljnu količinu sna i negdje pohraniti kako bi kasnije imala dovoljno energije kada mi dijete ne bude dalo spavati.
Zbog svih tih priča neko sam vrijeme osjećala strah jer mi je bilo iskreno nezamislivo da mjesec, dva ili više ne spavam i da to pokušavam nadoknaditi po danu. Uskoro sam shvatila da nema smisla opterećivati se onime na što ne možeš utjecati i kako su druge mame izdržale tako ću i ja.
Uskoro nakon što sam rodila neke su mi stvari postale jasnije i bila sam svjesna kako više nemam vremena razmišljati o tome hoću li se moći naspavati, nego umjesto toga svu svoju snagu usmjeriti na svog malog anđela.
Na početku smo imali malih problema, neću reći da smo imali vatreno krštenje, ali nije bilo lako slušati ju kako plače, a znaš da ne možeš puno toga napraviti osim da ju pokušaš utješiti. Da, prva dva mjeseca je imala grčeve ili kolike i to je bio period kada po noći nisam najbolje spavala.
Nakon što su kolike uskoro postale prošlost bilo mi je jasno kako uskoro trebamo osmisliti plan uspavljivanja. Na početku je to uključivalo nošenje i ljuljanje, ali kako je postajala sve teža znala sam da ju neću moći još dugo tako uspavljivati.
Na kraju sam odlučila napraviti rez i pokušati ju samo staviti u krevet. Naravno da sam bila puna sumnji i strahova, nekako sam imala osjećaj da to neće ići baš tako lako. Sreća pa sam bila u krivu jer se bunila samo na početku, ali ubrzo je prihvatila da odlazak u krevet znači spavanje.
Bilo je to u vrijeme kada više nije tražila obrok po noći. Kada bi dobila obrok prije spavanja, spavala bi sve do jutra. Kada smo s mlijeka prešli i na drugu hranu, više je počela piti vode pa se tako jedino znala buditi jednom ili dvaput po noći tražeći bočicu s vodom.
Sada kada će skoro napuniti 2 godine i dalje nemamo problema sa spavanjem. 🙂
Foto: IDAL/Shutterstock