Nakon što mjesecima ili godinama spava s vama, bilo u svom kinderbetu uz vaš bračni krevet ili s vama u vašem krevetu, preseliti mališana u vlastiti krevet, odnosno vlastitu sobu nije nimalo lak zadatak. Kako bi postupak trajao što kraće i bezbolnije, donosimo vam nekoliko savjeta koji bi vam možda mogli pomoći.
Općenito s prelaskom je najbolje započeti između 18. i 30. mjeseca starosti, no kako se svako dijete individua za sebe i razvija se vlastitim tempom, prilagodba može trajati od nekoliko dana do nekoliko tjedana ili čak mjeseci. Također ovisi i o nekoliko faktora, od kojih je možda vaša procjena je li ono spremno spavati u svojoj sobi ili ne, najvažnija.
Svakako, treba uzeti u obzir da ako dijete još uvijek hranite noću, zbog te noćne ovisnosti djeteta o majci, najbolje je još pričekati neko vrijeme jer ono nije spremno spavati u odvojenoj sobi.
Stvar otežava i činjenica da djeca koja duže vremena spavaju kraj roditelja ili s roditeljima, nerado će se odvojiti od te privilegije, jer spavanje s roditeljima doživljavaju kao maženje i sigurno njegovanje.
Djetetu treba objasniti da će od sada spavati u vlastitoj sobi i vlastitom krevetu i važno je biti dosljedan. Možete to obznaniti kroz ceremoniju i svečano proglašenje: “Sada kada više nisi beba, već pravi mali dečko/curica, ideš čak i u vrtić, trebaš imati svoju sobu i spavati u svom krevetiću kao svi pravi dečki/curice”.
Nije na odmet da isprva u djetetovoj novoj sobi koristite kinderbet i to tako da skinete prednju zaštitnu ogradicu. Kinderbet će biti niži, dijete okruženo svojim igračkama i jastučićima i vjerojatno će mu i šok biti manji. Također mu možete dopustiti da i samo sudjeluje u uređenju svoje sobice, bilo izborom krevetića, zavjesa, tepiha ili postera i na taj će način doživi sobu kao svoj poseban kutak.
Najvažnije je da odlazak na spavanje dijete doživi kao nešto privlačno i važno, te da se tome veseli. Dopustite mu da samo izabere igračku za spavanje te uvedite još neku rutinu, koja će obradovati dijete kao što je čitanje priče, pjevanje uspavanki, slušanje tihe glazbe ili priče, pričanje o proteklom danu, maženje, škakljanje, specijalni veeeliki zagrljaj ili zZz pusa za laku noć.
Bude li dijete cendralo svaki put kad izađete iz sobe, pokušajte ne popustiti. Popuštanjem, izgubili ste bitku. Morate mu dati do znanja da s dogovorenim ritualom završava dan, vrijeme je za spavanje i kako se nećete vraćati svaki čas u njegovu sobu. Izađe li iz kreveta i dođe li do vas, smirenim ga tonom podsjetite na dogovor i poljupcem otpratite natrag u njegovu sobu.
Uz dosljednost i strpljenje, dijete će već za nekoliko noći prihvatiti nova pravila spavanja, i znati da je sigurno i ništa mu se loše neće dogoditi.
Autor: D.K. Foto: BlueOrange Studio/Shutterstock