Provedena su mnoga istraživanja koja su pokušala utvrditi koliko je važan dodir za bebe i koliko je važno da bebe nakon rođenja budu u neprekidnom kontaktu sa svojim roditeljima, a pogotovo majkom. Dodir je nešto što čovjek prvo razvija i to dok se još uvijek nalazi u majčinom trbuhu. Dosadašnja istraživanja su pokazala da dijete ovaj osjet počinje razvijati već nakon tri tjedan od začeća i to u periodu kada mnoge žene još uvijek nisu svjesne kako su ostale u drugom stanju.
Dodir je na kraju mnogo važniji i kao takav može utjecati na djetetov daljni razvoj i njegove mogućnosti kasnije u životu. Nakon što se rodi sve više raste potreba bebe za povezanošću s majkom i ocem.
Kontakt s majkom nakon rođenja prvi je oblik komunikacije između djeteta i roditelja. Ovo je najbolji način da beba shvati što osjećate prema njoj, a ono što njoj treba je da osjeti svu ljubav i pažnju koju možete dati kako bi se osjetila sigurno u novom svijetu.
Kako bi se dijete razvilo u zdravo biće važno je da bude zadovoljena njegova potreba za emocionalnim dodirom i povezanošću. Istraživanja su pokazala da je potreba za dodirom primarna i ona mora biti zadovoljena ako želite da vam dijete jednog dana bude osoba na koju ćete biti ponosni.
Od strane znanstvenika je dokazana i povezanost između majčinog zagrljaja i brige te plača i nervoze. Bebe koje su majke više primale u naručje manje su plakale i bile manje nervozne od ostale djece.
Koliko je dodir kompleksan svjedoči povezanost između razvoja prerano rođene djece i dodira. Sve bebe koje su roditelji više mazili, bile su aktivnije i puno su brže došle do mase novorođenčeta. Već sa 7 mjeseci motorika je bila razvijenija, a djeca su bila živahnija.
Potreba za dodirom nikada ne prestaje. Bez obzira koliko godina imali uvijek ćete imati potrebu za zagrljajem kako bi se osjetili prihvaćeno i voljeno. Sve je to važno kako bi nastavili raditi na razvoju samopouzdanja.
Autor: S.Š., Foto: Anatoliy Samara/Shutterstock