Većina žena koje su u novom braku dobile i “novu” djecu, reći će kako su one najčešće prozivane kao uzrok svih problema u obitelji. Mnogo se pričalo o tome kako pomoći djeci u prihvaćanju i zbližavanju s maćehom, ali rijetko se govori o tome kako se maćehe osjećaju kad ih djeca, bez obzira što činile i kako se ponašale, odbijaju i ne žele razgovarati s njima.
Kako djeca tako i okolina često maćehama ne daju za pravo da se osjećaju povrijeđeno i tužno.
Maćeha nikad ništa ne radi dobro. Ako djeci kupi poklon, optužena je da pokušava kupiti ljubav, a ako ne pokloni ništa, onda je hladna i bezosjećajna. Pravila koja u kući donese maćeha nemaju nikakvu važnost ili pak vrijede upola manje od pravila koja donosi tata. Izgradnju odnosa maćehe i djece često tereti i majka djece.
Ipak, ako poznajete žene koje su pomajke, tada znate da one nisu plačljivice i mekušci te su često vrlo odlučne da izgrade odnos s djecom bez obzira koliko dugo to trajalo i koliko teško bilo. Ono na što ne mogu utjecati su vanjske sile izvan njihove kontrole, koje umanjuju dobre namjere i pokušaje da ih njegova djeca prihvate.
Ti vanjski faktori uključuju problem lojalnosti, ljubomoru i odbijanje od strane djeteta, bivšu suprugu i majku djece, popustljivo roditeljstvo, očekivanja okolinei stereotipi te fenomen nazvan konflikt preko opunomoćenika.
Čini se da često spominjano pravilo – “Budite ljubazne i volite djecu, pa će ona sama doći k vama i zavoljeti vas. Koliko dajete toliko ćete dobiti”- u najvećem broju slučajeva ne pije vodu.
Koji su razlozi da djeca odbacuju i ne vole maćehu?
Problem lojalnosti i veze
Mnoga djeca smatraju da ukoliko zavole maćehu, da na neki način krše i ruše odanost koju osjećaju prema majci. Stoga maćehu drže na distanci ili se ponašaju još i gore. Problem je što maćeha u ovom slučaju ne može napraviti baš ništa, jer je majka ta koja djecu može osloboditi okova odanosti i utrti put dobrom odnosu između pomajke i posinka ili pokćerke.
Dovoljno je da majka kaže: “Voljela bih kada bi Ivani pružili šansu. Ja se neću ljutiti niti će mi biti zbog toga žao”. Nažalost, ovakve riječi ohrabrenja često izostanu, a to dovodi do još većih problema, osobito ako je maćeha draga i ljubazna. Djeca su tada rastrgana konfliktnim osjećajima potpunog odbijanja i mržnje, te simpatije i želje za pomirenjem.
Posesivnost i ljubomora
Mnoga djeca postanu iznimno bliska s roditeljima nakon razvoda i naviknu se imati mamu i tatu samo za sebe. Stoga je razumljivo da maćehu ili očuha doživljavaju kao uljeza, a njihov dolazak u dom majke ili oca kao direktnu invaziju na privatnosti, intimnost i odnos s roditeljem.
Osobito visoku razinu posesivnosti i ljubomore osjećaju djevojčice na pragu tinejdžerske dobi. Istraživanja su pokazala da one maćehu obično opisuju kao uljeza u njihovom svijetu i prepreku za bolji odnos s tatom.
Bivša supruga
Iako ima iznimaka, bivša supruga generalno je uvijek veći izazov kad je upitanju gradnja odnosa maćeha-dijete, nego što je to bivši suprug u obrnutom slučaju. Razlog tome je što je majka u najvećem broju slučajeva primarni roditelj kod koje djeca žive i ona želi “zbog dobrobiti djece” znati sve što se dogaća u kućanstvu bivšeg supruga. Što je ta želja jača i zadiranje iz majčinog u maćehino kućanstvo dublje, bit će i više konflikata.
Usljed konflikata javlja se ljutnja kod maćehe i otpor prema majci djece. Bivša supruga i majka ionako već osjeća ljutnju od ranije. Djeci ne preostaje ništa drugo nego preuzeti te negativne osjećaje koje potom ispoljavaju u korist svoje majke.
Popustljivo roditeljstvo
Istraživanja uvijek iznova pokazuju da djeca autoritativnih roditelja imaju više uspjeha u životu i općenito bolje prolaze, a idealna formula je visoki stupanj topline i ljubavi u kombinaciji s visokim stupnjem kontrole.
Ukoliko je majka primarni roditelj i još je k tome sama, to obično znači puno rada i stresa zbog kojih se događa da prvo djeci progleda kroz prste male stvari, a onda s vremenom te male stvari postaju sve veće. Otac se često boji usprotiviti odlukama majke iz straha da djecu neće viđati koliko bi htio i zbog osjećaja krivnje što su mališani morali proći kroz traumu razvoda, pa također postaje popustljiv.
Maćeha pak smatra pod normalnim da se u kući poštuju neka pravila, prakticira dobro vladanje i bonton. Njezina očekivanja djeca vide kao nešto strogo, pretjerano, preteško i nepravedno. Ona postaje predmet odbacivanja, djeca su joj neposlušna, prigovaraju i općenito im nije draga.
Očekivanja okoline i rušenje sterotipa
Pepeljuga nam nije učinila baš neku uslugu, jer je fenomen maćehe prerastao u stereotip da se radi o ženi koja se iz nekog razloga jako interesira za oca, ali njegova djeca nisu joj važna. Dapače, ukoliko može, ona će se s djecom natjecati za očevu ljubav i pažnju i naravno – pobijediti, jer je lukava, prepredena i zločesta.
Već sama riječ “maćeha” kao da ima neki zločesti i oštar prizvuk. Maćehe doista jesu opterećene nekim pritiscima i očekivanjima okoline. Vremena su se promijenila i ne živimo u bajci, no one ipak moraju obitelji, susjedima i prijateljima dokazivati da su drage, pozitivne i dobre, te da žele s djecom imati dobar odnos, da ih simpatiziraju i vole.
Konflikt preko opunomoćenika
Djeca će se rijetko s maćehom upuštati u dugotrajne i direktne sukobe, a sve prigovore i argumente iznosit će majci, ali i ocu. Na taj način djeca uvode oca kao tampon zonu i most što je dodatni otežavajući faktor pri izgradnji odnosa s maćehom.
Ukoliko ih maćeha zamoli za razgovor o problemima jedan na jedan, djeca to jednostavno odbiju i radije žive iza zida koji su podigli prema njoj. Ukoliko se ne snađe u takvoj situaciji, otac će biti izložen nizu neistinitih i prenapuhanih optužbi usmjerenih od onih koje voli prema onoj koju voli. Ukoliko on sam ne nađe načina da poboljša odnose, maćeha se opet nalazi u situaciji u kojoj je nemoćna.
Izvor: www.klinfo.hr, Foto: Goodluz-2/Shutterstock