Griženje, udaranje i povlačenje za kosu najčešće su “zločestoće” u male djece koja još ne znaju dobro reći što hoće. Kada se malo dijete tako ponaša ono, na jedini način koji poznaje, govori da ga nešto muči.
Možda je umorno, možda mu je dosadno ili je preuzbuđeno, zbunjeno, frustrirano ili gladno. Koji god da je problem u pitanju nema potrebe za pretjeranom brigom: ako vaše dijete grize i udara to ne znači da je nasilnik, da je loše adaptiran, “zločest” ili bijesan, niti je to znak da ste vi loš roditelj.
Gledajte na ponašanje djeteta kao na oblik komunikacije. Naučite “pročitati” takvo ponašanje pitajući se: Što se to ovdje zapravo događa?
Pet načina kako ne treba reagirati na griženje, udaranje i povlačenje kose:
1. Nemojte vi ugristi ili udariti dijete u nadi da ćete ga tako naučiti da ne grize i ne udara druge.
2. Nemojte poslati dijete u kaznu jer ćete tako neželjeno ponašanje učiniti još privlačnijim. Zbog gužve koju je izazvalo dijete će se osjećati još važnijim.
3. Izbjegavajte propovijed.
4. Nemojte nuditi djetetu da udara jastuk. Vi ga želite naučiti da rješava svoje probleme, a ne da “prazni” osjećaje.
5. Nemojte tražiti od djeteta da objašnjava svoje ponašanje, ono to ionako ne zna. Usmjerite se na rješavanje problema.
Sedam koraka u zaustavljanju griženja, udaranja i drugih fizičkih napada – jednom zauvijek
1. BUDITE PROAKTIVNI
Učinkovitije je preusmjeriti djetetovo ponašanje nego ga kažnjavati kad je loše već učinjeno.
2. BUDITE PRISUTNI
Ne dopustite mogućnost da upadne u nevolju. Budite uz njega i intervenirajte čim uočite da se nevolja približava.
3. BUDITE SUOSJEĆAJNI
Prvo se pobrinite za “žrtvu”. Ispričajte se za ono što je vaše dijete učinilo.
4. BUDITE MIRNI
Ne vičite na dijete. Vaše će dijete više naučiti o lošem ponašanju ako mu se obraćate čvrstim ali neutralnim glasom.
5. BUDITE ČVRSTI
Odmaknite se od djeteta i recite mu kratko i jasno: “Ne grizi. Griženje boli.”; “Ne udaraj. To boli.”
6. BUDITE REALNI
Imajte povjerenje u prirodnu dobrotu vašeg djeteta i njegovu sposobnost da se pozitivno mijenja, ali znajte da poboljšanja dolaze polako.
7. BUDITE POHVALNI
Pohvalite dijete kada se ponaša kako treba (a možda se moglo ponašati i kako ne treba). Naglasite zajedništvo i suradnju s drugim djetetom.
Vrijednost dobre komunikacije uči se od malena. Kako dijete uči sve bolje izražavati se govorom i komunicirati s drugom djecom, to će i ovaj nemušti jezik ugriza i udaraca biti sve rjeđi. Važno je da mu, na njemu razumljiv i jasan način, kažemo da nikako ne odobravamo nanošenje boli i štete drugoj djeci i odraslima. Zato ni mi djetetu ne smijemo nanositi bol i štetu. Pomislit će da se to smije ako si veći i jači.
Važno je učiti dijete da kaže riječima što želi, što ga veseli, a što smeta i boli, te da sluša i čuje kada to isto drugi kažu njemu. Tako će usvojiti temeljni način miroljubivog rješavanja sukoba.
Piše: Branka Starc, prof., psihologinja DV Cvrčak
Više savjeta o odgoju predškolaca potražite u časopisu Moj vrtić, odnsno na www.moj-vrtic.com
Foto: AVAVA/Shutterstock