Agresivno ponašanje, bilo da se pojavljuje u verbalnom ili fizičkom obliku, nerijetko se javlja već u predškolskoj dobi. Djeca koja trpe zlostavljanje gube samopouzdanje, te im ostaju posljedice koje se često odražavaju i u odrasloj dobi. Svako nasilje je neprimjereno, a dijete često niti ne razumije kakvu štetu čini drugom djetetu svojim riječima i djelima. Definicija bullynga vrlo je nedvosmislena i govori nam kako je bullyng ili vršnjačko nasilje agresivno ponavljajuće ponašanje s ciljem verbalne, fizičke i emocionalne dominacije jednog djeteta nad drugim.
Djeca koja verbalno ponižavaju svoje vršnjake ili su fizički nasilna često su i sama izložena nasilju u vlastitom domu. Upravo radi njihove dobi i razumijevanja onoga što im želimo poručiti, ne treba pribjegavati restrikcijama u svrhu kažnjavanja, već u svrhu primanja životne lekcije. Kažnjavanje ovakvog ponašanja kod djece, radi nerazumijevanja i prkosa, najčešće rezultira upravo suprotnim efektom i djeca postaju još agresivnija u verbalnom ili fizičkom smislu. Uz adekvatan tretman agresivnom djetetu treba pružiti pomoć, kako bi se pokušao naći uzrok problematičnom ponašanju, a u cijelom terapijskom procesu važno je da sudjeluje i uža obitelj.
Vrlo često se radi o djeci koja su nezadovoljna obiteljskim odnosima:
- ukoliko postoje bračne nesuglasice između roditelja
- ukoliko je prisutna agresija spram djeteta
- ukoliko su roditelji razvedeni ili su u procesu razvoda
- ukoliko je došlo do teške bolesti ili gubitka jednog od roditelja
- ukoliko se dijete iz bilo kojeg razloga osjeća zapostavljeno i dr.
Dakako, treba isključiti eventualni zdravstveni uzrok agresivnog ponašanja, te se po potrebi, obratiti pedijatru i provesti potrebne dijagnostičke postupke, uključujući i psihološko testiranje! Djeca sklona agresiji često roditeljima uzvraćaju agresijom, kao svojevrstan oblik osvete i pokazivanja nezadovoljstva. Takva djeca mogu, osim prema drugoj djeci, biti agresivni i prema životinjama, te vrlo destruktivna prema igračkama i predmetima oko sebe!
Pored obitelji, postoji puno drugih izvora nasilja koje dijete prima ne znajući ga protumačiti i filtrirati. Djeca ga upijaju kroz drugu djecu, filmove, a nažalost i crtiće, koji vrlo često nisu primjereni ni odraslima, a osobito djeci. Većina danas popularnih dječjih animiranim filmova u sebi sadrži elemente nasilja i agresivnog ponašanja. Na žalost sadržaj ovakve vrste dječjih fimova nije edukativan, a nasilne scene koje djeca gledaju i kroz takav sadržaj usvajaju pokušavaju kopirati u stvarnom životu.
Kako primijetiti da je vaše dijete izloženo zlostavljanju?
- nevoljko ide u vrtić uz sve veći otpor
- po povratku iz vrtića nervozno je i razdražljivo
- očito je kako se s određenim vršnjacima više ne druži
- ciljano spominje neku djecu u negativnom kontekstu
- gubi rutinu u svakodnevici (redovita prehrana, spavanje, ima noćne more i sl.)
- po tijelu ima ozljede koje su učestale i ne mogu se protumačiti kao ozljede zadobivene kroz igru
Kako pristupiti djetetu?
- svaki dan ga pitajte kako mu je bilo u vrtiću, što je jeo, s kim se igrao, što mu je bilo najzanimljivije
- ako uočite da je neraspoložen, slobodno ga upitajte da li ga je netko naljutio ili ga je određena situacija zasmetala
- ukoliko sumnjate na tjelesno ozljeđivanje, pitajte dijete da li ga je netko ozlijedio
- ponavljajte djetetu da vam uvijek i u svakom trenutku sve može reći
Ukoliko imate opravdane sumnje da je vaše dijete izloženo bilo kojoj vrsti nasilja, odmah se obratite odgojiteljima u vrtiću. Oni su educirani za navedenu problematiku, te problem mogu riješiti suočavanjem djece koja su bila u sukobu, ali i u cijeloj grupi, naglašavajući kako nasilje ni u kojem obliku nije opravdano. Ukoliko je potrebno, intervenirati će dječji psiholog i pedagog! Također, važno je da se povežete s roditeljima djece koja su došla u sukob s vašim djetetom, kako bi ih upoznali sa situacijom.
Kako pristupiti djetetu kada vam prizna da je zlostavljano od strane vršnjaka?
- pohvalite ga za iskrenost
- ostanite smireni
- nemojte gubiti kontrolu (pokazat ću ja tom djetetu i njegovim roditeljima i sl.)
- naglašavajte djetetu da vam uvijek za takvo što odmah mora dati do znanja
- nemojte poticati dijete da na nasilje odgovara nasiljem, osim ako se zaista radi o obrani u kojoj u tom trenutku mora zaštititi sebe od daljnjeg ozljeđivanja
- potaknite ga da na prvi znak nasilja glasno i odlučno kaže vršnjaku da prestane i odmah kaže odgojiteljima što se događa, jer djeca nipošto ne smiju potiskivati nasilje
Ponavljamo, dijete koje vrši nasilje nad vršnjakom treba adekvatnu pomoć jer postoji mogućnost da je i ono samo žrtva nasilja i da treba psihološku pomoć.
Dječji vrtić nije samo mjesto u kojem djeca borave igrajući se. Dječji vrtić je i ustanova koja educira i priprema djecu za školu i daljnji život. Važna lekcija u tom odgoju jest upravo odnošenje prema drugima, poštivanje različitosti, učenje izražavanja emocija, učenje pristojnom ponašanju i razvijanje empatije prema svim živim bićima. Odgojitelji su obvezni provoditi edukaciju među djecom te i sami otvoreno govoriti o problematici nasilja i potrebi da ono ne ostane tajno i potisnuto. Važno je djecu educirati da ne ostanu pasivna ukoliko primjete nasilje oko sebe, jer time stvaramo društvo koje je netolerantno spram zlostavljanja drugog živog bića!
Roditelji, ne zaboravite, dijete sve obrasce ponašanja upija od svojih najvećih uzora, roditelja. Vaš stav prema drugima i prema životu su prva lekcija u odrastanju vašeg djeteta i ophođenju prema zajednici u kojoj živi. Budite primjer svome djetetu i govorite, mislite i ponašajte se onako kako biste htjeli da to čini vaše dijete.
Piše: Maja Vukoja, dr.med., spec.psihijatar