Igra i sport su sastavni dio života ljudi različite dobi i društvenog položaja, pogotovo djece i mladeži. Danas se sve više teži da se svako dijete, razvija ne samo u svojim umnim, čuvstvenim, društvenim i duhovnim dimenzijama nego i u psihofizičkim.
Mjesto koje sport zauzima u društvu ima veliku važnost i utjecaj. Sport predstavlja opće ljudsko dobro. On je jedan od najizrazitijih oblika čovjekove kreativnosti. Ljubav prema sportskom izrazu ljudskih sposobnosti, užitak u širenju granica ljudskih mogućnosti.
Zatim spontanost i interes za ljudsku dramu što se odvija u sportskom natjecanju, daju sportu poseban potencijal, što je posebno važno za djecu i mlade. Za njih su igra i sport izraz života.
Sport je ljudskoj prirodi “prirođena” aktivnost. On budi jak interes i ima snažnu privlačnost. To je veliki odgojni potencijal i odgojna snaga. Sport je izvanredno odgojno sredstvo. On omogućava djeci da razvijaju svoje humane kvalitete i promiče autentične ljudske vrijednosti.
Do toga se dolazi odgojem. Odgoj za ljubav, život i zajedništvo čuva nas od egoističnog zatvaranja u sama sebe i gradi snažnu prepreku širenja droge, alkohola i kriminala koji su u današnje vrijeme vrlo rašireni.
Zdrava, okretna, spretna i vješta djeca mogu se lakše “nositi” sa svim nedaćama i teškoćama života te mogu lakše obavljati svoje radne i društvene zadaće. Zadaci tjelesnog odgoja temelje se na mogućnosti poticanja fizičkog rasta i razvoja odgajanika, razvoju psihomotoričkog sistema i opće funkcionalne sposobnosti organizma.
Ovaj zadatak se ostvaruje osmišljenim sistemom vježbi, igara, stvaranju navika na zdrav i higijenski život, ispravno držanje tijela. Odgajanik stječe spoznaju za opće fizičko stanje i stvara naviku bavljenja tjelesnim aktivnostima.
O sportu postoje različite definicije, ali danas bi se moglo reći : “Sport je aktivnost iznadprosječne umne i tjelesne angažiranosti, čije efekte ostvarujemo različitim oblicima tjelesnih vježbi i aktivnosti prema dogovorenim pravilima neke igre ili izvedbe”.
Sport osim očuvanja zdravlja, te stvaranju radnih i obrambenih sposobnosti ima i značajnu društvenu ulogu. Ta uloga je usmjerena na odgojno – obrazovne vrijenosti i provjeru tih kroz uspjeh sudionika sa stalnom težnjom za napredak.
Utjecaj sporta na formiranje osobnosti je velik. Sport djeluje na zdravstvenu i funkcionalnu osobnost djeteta, a zatim i na voljno-moralnu, te intelektualno-radnu i estetsku komponentu. Sport zahtjeva specijalni režim života uz veliko odricanje i ulaganje napora tjelesne i psihičke prirode.
Bilo koji sport, bilo koja tjelesna aktivnost aktivira kompletni lokomotorni sustav presudan za transformaciju energije koja je prijeko potrebna za aktivnost svih stanica u organizmu, te se sport i tjelesna aktivnost mogu tretirati kao odrednica za skladan razvoj svih djetetovih osobina.
Veliki je utjecaj tjelesnog vježbanja na očuvanju i unapređivanju zdravlja djeteta te na skladan razvoj svih njegovih antopoloških značajki. Sport i tjelesna aktuivnost, omogućavaju učenicima stjecanje informacija o čuvanju i unapređivanju zdravlja pojedinca i zdravlja okoline, što ih osposobljava da prate i poduzimaju mjere za razvijanje i poboljšanje osobina, sposobnosti , znanja i postignuća.
Pozitivnu tranformaciju, djeca mogu osjetiti kao aktivni sudionici u sportu i tjelesnom vježbanju. Zbog nedvojbene vrijednosti sporta, vrata sporta trebala bi biti otvorena svima koji se za sport odluče ( kroz izvannastavne, izvanškolske sportske aktivnosti, sportske klubove i sl.).
Osim što je jedan od primarnih ciljeva bavljena sportom postići što bolje, najbolje, vrhunske rezultate u izabranoj grani sporta smatra se da sport i bavljenje sportom mora imati za djecu i druge poruke.
Osobito one koje imaju trajniju vrijednost, dakle i poslije aktivnog bavljenja sportom, kao npr. razvijanje pravilnog odnosa prema zdavlju, stvaranje navika i vrijednosti orijentacije o tome što, kako, koliko i zašto treba vježbati.
Autor: S.Š. Foto: Gelpi/Shutterstock