Trudnoću obično asociramo s debljanjem i umorom, ali znanstvenici su dokazali da su trudnice bolje sportašice. Strije, debljanje i umor nuspojave su trudnoće koje su poznate većini žena. Ali neke se žene, čini se, u trudnoći lakše nose s ekstremnim fizičkim naporom.
Kim Clijsters, belgijska tenisačica, postala je posljednja sportašica koja je dokazala da trudnoća ne mora nužno značiti kraj karijere, nego baš naprotiv, može poboljšati nastup.
Sasvim sigurno ona nije prva profesionalna sportašica koja je otkrila da majčinstvo nekako potiče tijelo na još veće napore nego prije. Među ženama koje su iskusile “efekt majčinstva” su i Paula Radcliffe, Liz McColgan i Catriona Matthew – škotska golferica koja je osvojila ovogodišnji British Open deset tjedana nakon poroda.
Sve ove žene tvrde da su ih zahtjevne trudnoće i porođaji dali tjelesnu snagu i volju, sugerirajući da je na neki način strogost procesa povisila njihovu atletsku snagu. No osim ovih neutemeljenih dokaza, postoje li pravi dokazi da se tako nešto zaista zbiva?
Medicinski stručnjaci sumnjaju da hormonalne i druge promjene u trudnoći utječu na fizički nastup tijekom same trudnoće. U prva tri mjeseca trudnoće ženino tijelo proizvodi prirodni višak crvenih krvnih stanica bogatih hemoglobinom, nositeljem kisika. Kisik u tim stanicama dopire do mišića čak i do 30 posto više.
“Ovo bi moglo poboljšati aerobnu sposobnost omogućujući ženi da trči, vozi bicikl ili pliva određenim tempom duže vremena”, tvrdi Greg Whyte, profesor primijenjenog sporta i znanosti o vježbanju na liverpulskom sveučilištu John Moores.
Ali postoje i druge prilagodbe u prvom tromjesečju koje bi mogle biti značajne. “Divljanje hormona – uglavnom progesterona i estrogena, ali također i muških hormona uključujući testosteron – moglo bi također povećati mišićnu snagu”, tvrdi Whyte. “Povišena prisutnost drugih hormona kao što je relaksin, koji popušta zglobove bokova trudnice prije porođaja, također može poboljšati pokretnost zglobova”.
Liz McColgan, majka petero djece, trčala je 8 km dan prije nego li je rodila prvo dijete 1990. godine. Također tvrdi da se nakon prvih treninga nakon porođaja osjećala poletno i snažno zbog gubitka sve te težine.
Doktor David James, znanstvenik fiziologije vježbanja na Kineziološkom fakultetu u Glocesteru, tvrdi da su utjecaji trudnoće na nastup iznimno teške za proučavanje. „Ni znanstvenici ni trudnice nisu previše entuzijastični oko sudjelovanja u istraživanjima koja mogu čak i ozlijediti nerođenu djecu”.
Ali objavljeni rezultati istraživanja pokazuju da je porođaj povoljan za sportašice. Analiza rekreativnih trkača iz 1991. godine otkrila je da se učinkovitost tijela pri proizvodnji kisika povislila za 7 posto u osam mjeseci nakon porođaja. U časopisu Scandinavian Journal of Medicine and Science in Sports znanstvenici su 1997.godine objavili da je 11 posto ekstremnih sportašica postiglo puno bolje rezultate nakon porođaja dok je čak 61 posto postiglo iste rezultate kao i prije trudnoće.
Dr. Jorma Pentinn, finski ginekolog, zaključio je da tijelo svake žene reagira drugačije na trudnoću, ali da su šanse da će trudnoća imati negativan utjecaj na postizanje sportskih rezultata minimalne.
“Prihvaćeno je da se pažljivo sastavljen program treninga može nastaviti kroz cijelu trudnoću, s obzirom na to da je prije trening smatran riskantnim i za majku i za nerođeno dijete”, rekao je dr. David James.
Uistinu, dok se trudnicama prije 30 godina savjetovala jedino lagana šetnjica, znanstvenici su sada dokazali da vježbanje tijekom trudnoće povoljno djeluje na majku i dijete.
Njemački znanstvenici tvrde da trčanje u trudnoći može poboljšati razvoj fetusa, a neke druge studije pokazale su da su kod djece žena koje su se aktivno kretale tijekom trudnoće manji izgledi za pretilost.
Ali vjerojatno su najvećs pogodnost za majke atletičarke psihološke promjene koje dolaze od iskustva poroda. Ingrid Kristiansen, bivša norveška maratonka potvrdila je da je porod povisio njen prag za bol.