Roditelji često žude za kvalitetno provedenim vremenom sa svojom djecom. Većinom rastrgani između poslovnih, obiteljskih, partnerskih i roditeljskih obaveza imaju osjećaj kako nedovoljno vremena posvećuju upravo svojoj djeci. Najčešće su to roditelji mlađe djece, koja se još ne znaju dovoljno dobro izraziti, niti su još došla do faze samostalne igre te neizravno traže pažnju svojih roditelja.
Čest je slučaj kako roditelji tijekom dana ne provedu niti pola sata kvalitetnog, prisutnog i posvećenog vremena sa svojom djecom. Iako se Hrvatska nalazi iznad prosjeka po vremenu koje roditelji provode sa svojom djecom, samo 22% roditelja izjavljuje da ima svakodnevno vremena za zajedničku igru s djecom, a čak njih 58% kako uglavnom imaju vremena za provođenje zajedničke igre.
Naravno, ne može se za svako provedeno vrijeme reći da je u potpunosti kvalitetno. Većina tog vremena događa se u nekom međuvremenu između raznih drugih obaveza kao što su vožnja iz vrtića ili škole, odlazak po namirnice, obavljanje raznih sitnica te usputne pošalice između obavljanja kućanskih poslova.
Ipak, čak i to vrijeme, koje je naizgled izgubljeno i u nekom usputnom tijeku, može biti itekako kvalitetno provedeno u neformalnom i opuštenom tonu, čak prirodnije i povezujuće od organiziranog vremena za igru s djetetom. Naravno, uz svjesno zamjećivanje tih sitnih, ali bitnih, prilika u svakodnevici.
Često se spominje kako se roditelji u prijašnja vremena nisu igrali sa svojim pomlatkom i puno se oko toga zabrinjavali kao današnji roditelji. Iako je to možda istina i zasigurno nisu provodili sate s djecom na raznim radionicama te u raznim kreativnim pothvatima za obogaćivanje malih umova, uključivali su svoju djecu na puno različitih načina u svakodnevne poslove i komunicirali s njima puno više i svrsishodnije nego što se to na prvu čini.
Djeca ranijih generacija obavljala su stvarne i njima primjerene (većinom) zadatke koji su za njih predstavljali jednu vrstu igre i otkrivanja. Na taj način kod djece se je gradilo samopouzdanje i odgovornost za neka buduća vremena.
Zašto je to tako?
Uz svu današnju ponudu igara i igračaka kojima su dječje sobe pretrpane djeci ostaju najzanimljiviji uobičajeni kućanski poslovi za koje roditelji najčešće smatraju da su djeca premala. Tako je djeci najzanimljivija igračka u danom trenutku smjesa za muffine i obična žlica ili uloga malog pomagača u dodavanju potrebnog alata, pa čak i usisivač koji za par godina sigurno neće tako rado primiti u ruke. No, iako se tako ne čini na prvu, ne dajte se zavarati, jer najbitniju ulogu u toj razvojnoj priči imate upravo vi roditelji.
Na našim JUPI radionicama za djecu i roditelje često volimo naglasiti kako je djetetova najzanimljivija igračka upravo roditelj! Samom svojom pojavom već ste na pola odradili svoj posao u osmišljavanju kvalitetno provedenog vremena sa svojim djetetom, jer ste vi djetetova najdraža osoba, uzor i neiscrpna inspiracija.
Kako bi zajednički provedeno vrijeme bilo što kvalitetnije donosimo par savjeta što i kako činiti da bi ono ostalo u najljepšem sjećanju vašem mališanu i vama.
Budite prisutni!
Kako smo ranije spomenuli, već samom svojom pojavom započeli ste zbližavanje i povezivanje s djetetom. Pod time ne mislimo samo da budete tamo već da zaista duhom i umom prisustvujete u igri s djetetom. Pokušajte se uživiti u ulogu, bilo da ju predvodite nekom igrom, podučavate svog mališana kako napraviti najbolje palačinke, pronaći gusarsko blago ili jednostavno uživate u zajedničkom sviranju zamišljenih gitara i drugih instrumenata. Vaš entuzijazam u kombinaciji sa opuštenošću i prepuštenosti trenutku je ono što će taj trenutak učiniti vrijedim pamećanja.
Osluškujte svoje dijete
Roditelji većinom misle kako bi baš oni trebali organizirati vrijeme provedeno sa svojim djetetom. Iako je roditelj taj koji je voditelj svoga djeteta u odgoju, u igri bi se trebao uključiti kao ravnopravni sudionik i dopustiti djetetu da predvodi aktivnost. Na taj se način djeca mogu lakše izraziti i osjećati se odgovornima, razvijaju svoje samopouzdanje, a uče se i ravnopravnom odnosu te kako na pravilan način iskazati svoje želje. Naravno, roditelj je tu sudionik i ima pravo dodavati sugestije, nadograditi igru te mu pokazati najbolje načine reagiranja u različitim situacijama i interakciji s drugom djecom. Takve izmjene igre trebaju biti prvenstveno prihvaćene od strane djeteta, a primjeri raznih prihvatljivih modela ponašanja bi trebali ostati samo prikaz koji će dijete s vremenom naučiti modelirati. Ova sloboda u igri, njenom odabiru i načinu izvođenja, dopušta djetetu da jasno izrazi svoje preferencije, dokaže se svojim roditeljima i pritom gradi svoje samopouzdanje. Na našim JUPI radionicama često se događa da aktivnosti u dvije različite grupe djece mogu biti potpuno različite, iako se radi o djeci iste dobi. To se događa zbog različitih preferencija djece pa se tako u pojedinim grupama rade više kreativne vježbe i vježbe fine motorike, dok je na drugima naglasak na razvoju motoričke spretnosti ili verbalnog razvoja djece. Iako se trudimo uključiti sve vrste aktivnosti, prednost dajemo onoj koju u grupi osjećamo kao primarnu želju sve djece.
Zabavite se!
Iako smo već spomenuli da trebate biti prisutni u igri, vaš trud, ukoliko je lažan, biti će brzo primjećen od strane najmlađih, a vaše stajanje sa strane i nagovaranje na uključivanje djeteta neće uroditi plodom. Također, redovito pretvaranje uživanja, osim stvarnog uživanja u druženju s djetetom, u aktivnosti dovest će i do Vašeg stvarnog zamora. Cilj nije igru s djetetom samo odraditi, već se zaista zabaviti i opustiti te kvalitetno provesti zajedničko vrijeme sa zadovoljstvom i potrebnom pažnjom. Odrasli često zaboravljaju kako su potrebne male stvari da razbiju svakodnevicu i jednostavno se prepuste trenutku te uživaju. Pokušajte se sjetiti što vas je ili vas još uvijek, jako veseli i podijelite to sa svojim djetetom, aktivno provodeći aktivnost pa makar to bio i samo običan ples. Gledajući vas kako istinski uživate i djeca se osjećaju pozitivnija te spremna za uključivanje u razne aktivnosti. Vaš je zadatak da se uključite i posvetite igri, dajući djeci podršku za izražavanje te potičući njihovo samopouzdanje.
Piše: Mateja Novosel, pedagoginja i Yvette Kalaba, psihologinja / Centar za osobni i profesionalni razvoj „Sreća“
www.centarsreca.hr / www.facebook.com/CentarSreca / www.instagram.com/centar.sreca_hr