Roditeljstvo je najteži zadatak u životu. Pored toga što je iznimno teško biti roditelj, teško je iza sebe ostaviti život prije roditeljstva i biti fokusiran na dijete 24 sata na dan. Roditeljstvo sa sobom donosi veliku požrtvovnost i ne ostavlja vremena za mnogo toga. Roditelji, osobito majke, često govore kako nemaju niti pet minuta u danu za sebe, a kod pretjerane posvećenosti djetetu često i veza između supružnika slabi. U cijelom ovom vrtlogu obiteljskog života roditelji, osobito majke, često izgube sebe te u cijelom spektru nezadovoljstva koje to stanje izaziva postaju toksični za sebe i okolinu. Ovakvo stanje kronične negativnosti i nezadovoljstva može uvelike utjecati na razvoj djeteta i njegovo poimanje ispravnog izražavanja osjećaja, osobito ukoliko su i majka skloni takvoj vrsti ponašanja.
Majka je prva osoba koja komunicira s djetetom i često ostvaruje najintimniji kontakt tijekom prvih djetetovih godina, ali i kasnije kroz život. Ponašanje majke prema djetetu, ali i okolini općenito, vrlo je važno, jer uvelike utječe na djetetov psihofizički razvoj. Djeca uče obrasce ponašanja od roditelja, posebno majke s kojom je najbliže povezano, kopiraju ih te pohranjuju u vlastitu podsvjest i na taj način stvaraju vlastite modele funkcioniranja kroz život. Mnoga djeca odrastu vjerujući da je svako ponašanje i odnos koji vide unutar obitelji, čak i ako je toksičan, destruktivan ili nasilan – normalan. Takva djeca često u životu razvijaju razne disfunkcionalnosti kojih nisu svjesni, jer je obrazac ponašanja koji su usvojili prisutan od najranije dobi i dolazi od najvećih uzora – roditelja.
Kao djeca nemamo dovoljno iskustava i nedostaje nam šira slika o svijetu oko nas te vjerujemo kako su sve obitelji poput naše. Shvaćanje da se druge obitelji zapravo vrlo razlikuju od naše dolazi mnogo kasnije, kada su obrasci ponašanja već usađeni u nas i mi ih najčešće nismo više svjesni na racionalnoj razini.
Djeca toksičnih majki opravdavaju svoje majke. Korjen ovog vjerovanja leži u činjenici kako djeca često ne vide i ne percipiraju odnose van roditeljskog doma i uvjereni su kako je negativno ponašanje roditelja nešto što je sasvim normalno. Na žalost često ponavljanje, bilo riječi ili postupaka, dovodi do prihvaćanja i stvaranja slike kod djeteta kako je negativno ponašanje nešto čemu i ono treba pribjegavati kada se nađe u nesigurnoj situaciji. Djeca često gube samopouzdanje, vedrinu i vjeruju kako su druga djeca iz okoline drugačije tretirana, jer su oni dobri, vrijedni ljubavi i divljenja, što kod njega nije slučaj.
Postoji 8 tipičnih obrazaca ponašanja toksične majke koje prepoznajemo kao obrazac ponašanja.
Stvaranje osjećaja krivnje i stida
Ovo ponašanje počinje riječima “Ti uvijek…” ili “Ti nikada…” i snažno se urezuju u svijest djeteta. U dječjoj glavi ovo postaje i osobna kritika, glas koji stalno ponavlja, krivi i ističe greške, a pohvale izbjegava. Djeca često razvijaju negativne osjećaje vezane uz uspjeh i vlastitu vrijednost. Prihvaćaju osjećaj krivnje i stida u odrasloj dobi kada to i ne bi trebalo te nemaju ispravan pogled na odnose, jer prihvaćaju odnose koji nisu dobri za njih.
Uloga majke kao žrtve
Mnoge majke zapravo igraju ulogu žrtve unutar obitelji ili općenito u životu. Djeca toga nisu svjesna, ali su vrlo svjesna osjećaja koji ovakvo ponašanje u njima budi. Majka koja igra ulogu žrtve stalno podsjeća dijete koliko je nezahvalno, a rečenicu obično završava sa: “Poslije svega što sam napravila za tebe”. Često ovu ulogu prate epizode izljeva nezadovoljstva majke, blage depresije ili agresivnosti. Majka je često orjentirana na sebe. Zainteresirana je samo za vlastite osjećaje i stanja, dok ne percipira osjećaje koje njeno ponašanje budi kod bliskih osoba, pa ni vlastite djece. Dijete promatra ovakvo ponašanje, usvaja ga i prihvaća. Ono živi u djetetu i kada odraste, a majka često nastavlja svoju toksičnu ulogu. Uloga žrtve posebice se potencira ukoliko je dijete shvatilo o čemu se zapravo radi i pokušava ograničiti viđanje i kontakt s majkom u starijoj dobi.
Igra simpatije
Favoriziranje jednog djeteta u obitelji događa se u mnogim obiteljima. Međutim, u situaciji kada je majka prema jednom djetetu divna, a prema drugom toksična to jako utjeće na ponašanje djeteta i stvaranje slike o sebi koju će nositi kroz život. Ukoliko majka svoju negativnost istiće prema djetetu na način da ga ponižava i stalno uspoređuje s “dobrim” djetetom, pritom ističući koliko je ono lose psihološki problemi u budućnosti su gotovo zagarantirani.
Psiholozi istiću kako uzrok ovakvog ponašanja toksičnih majki leži u potrebi za kontrolom odnosa među djecom. Kako bi utjecale, ali i formirale odnos između braće i sestara, toksična majka pribjegava omalovažavanju jdnog i simpatiziranju drugog djeteta. Kroz potenciranje dobrog i lošeg pogrešno utječe na stav djeteta prema sebi i svojim postupcima. Na taj način manipulira, kako bi djeca stalno imala potrebu za njenom podrškom, odobravanjem i pohvalom. Ukoliko je u pitanju jedinac, ni to dijete nije pošteđeno, biti će stalno uspoređivano sa djecom drugih članova obitelji ili prijatelja iz okruženja.
Pasivna agresija
Majka može izraziti pasivnu agresiju prema djetetu na više načina. Indirektno, primjerice kroz ružne komentare o ocu u prisustvu djeteta. Razvoj djeteta izravno je povezan s načinom kako se roditelji odnose jedno prema drugom, ali i prema drugim članovima uže ili šire obitelji. Upravo zato roditelji igraju ogromnu ulogu u tome kakvi ćemo ljudi postati kada odrastemo i kako ćemo percipirati svijet oko sebe.
Ukoliko dijete svjedoči okrutnosti, verbalnom bijesu, kažnjavanju tišinom, psihičkom maltretiranju, velike su šanse da će i ono razviti slične poremećaje ponašanja već do desete godine života.
Kako odrastaju, većina djece se lagano pretvara u roditelja nasilnika, postaje pasivno i/ili agresivno. Na njegovu se podsvijest prenosi sve ono čemu je prisustvovalo i što je zapravo oblikovalo njegov pogled na svijet. U tome leži objašnjenje zašto sinovi nasilnika odrastaju u nasilnike, a djeca alkoholičara u alkoholičare, na žalost takvi ljudi nisu imali od koga naučiti drugačije, iako često niti sami toga nisu svjesni.
Psihološka manipulacija
Ovaj termin obično se vezuje za odrasle, ali nažalost ovakve sklonosti većini djece zapravo usađuju roditelji. Manipulirati djetetom je nevjerojatno jednostavno, jer su djeca čista od iskustava, dok su im istodobno roditelji neosporni autoritet na koju se djeca ugledaju te vjeruju u sve što im oni kažu.
Ono čega su takvi roditelji često nesvjesni je koliko je manipulacija traumatična za djecu, jer je djetinjstvo period kada je važno naučiti vjerovati vlastitim mislima i osjećajima te izgraditi sposobnost razumijevanja drugih ljudi. Pogrešnim poticanjem i manipulacijom činimo ogromnu i vrlo često nepopravljivu štetu djetetu.
Ponižavanje i ismijavanje
Majke s izraženom potrebom za kontrolom ili narcisoidnim osobinama često su sklone ismijavanju osjećaja ili razmišljanja djeteta. Ismijavaju i ponižavaju djecu riječima, gestikulacijom i imitiranjem te takvim ponašanjem još u djetinjstvu ubijaju njihovo samopouzdanje i samopoštovanje.
Dijete kao žrtva
Kod toksičnih majki obično je jedno dijete (ili samo dijete), za sve krivo. Ovakve majke kažnjavaju djecu i za najmanje sitnice, programiraju ih da se osjećaju krivo, bilo da su zaista pogriješili ili ne.
Ovakva djeca već u djetinjstvu počninju vjerovati kako su suvišni gdje god da se pojave, zbog čega se u periodu adolescencije lakše okreću psihoaktivnim tvarima, alkoholu i drugom destruktivnom ponašanju. Žele kroz devijantno ponašanje postići osjećaj društvene prihvatljivosti, koji im nedostaje od najranijeg djetinjstva.
Tišina kao kazna
Kada osoba ne razgovara s vama i ne odgovara na vaša pitanja, to je izraz maksimalnog prezira. Čak i odrasli to doživljavaju vrlo bolno i ponižavajuće, a kada je riječ o djeci, ovakvo ponašanje ih potpuno uništava, naročito ukoliko dolazi od roditelja. Prvi korak u rješavanju ovog problema jest prihvaćanje kako vam je potrebna pomoć te svijest da vi niste krivi zbog ponašanja svoje majke i lošeg odnosa s njom.
Obiteljska dinamika je izazovna i komplicirana. Osobe koje imaju toksičnu majku, nerijetko se boje priznati da prema njoj imaju složene emocije. To su odnosi koje je nužno proraditi sa psihoterapeutom. Uz stručno vodstvo terapeuta možemo naučiti zdrave načine kako se nositi s prošlošću i kako krenuti naprijed.
Djeca toksičnih roditelja imaju povećanu sklonost razvijanja mentalnih poteškoća, u usporedbi s djecom zdravih roditelja. Istraživanja pokazuju da terapija može biti moćan alat za smanjenje sukoba roditelja i djece, smanjujući tako probleme mentalnog zdravlja s kojima se suočavaju djeca toksičnih roditelja.
Važno je znati da roditelja ne možemo birati niti mijenjati. Roditelji su nam dani kao najvažiji učitelji i svjetlo koje bi trebalo sijati i osvjetljavati nam put kroz život. Ono što je sigurno jest kako roditelji najčešće žele i rade najbolje što znaju za svoje dijete, iako se to ne čini uvijek ispravno. Često toksičan roditelj svoju traumu nosi iz odnosa ili iskustava koje je i sam stekao u najranijem djetinjstvu te ne smatra da radi nešto pogrešno. Ljudi često nose mnoge negativne obrasce ponašanja koje su skupili putem kroz život, sasvim nesvjesni da rade upravo ono što nisu voljeli kod svojih roditelja. Kao dijete ovakve vrste roditelja jedino što možemo je mijenjati i ojačati sebe i gledati na sebe kao na individualca koji će stvoriti svoj život, svoju obitelj i koji neće ponavljati greške svojih roditelja.
Piše: Maja Vukoja