Kada sam saznala da sam trudna bila sam svjesna kako je ispred mene zanimljivih devet mjeseci promjena i priprema za novi početak koji će uslijediti rođenjem. Tako je i bilo, trudnoća je bila ugodna bez većih tegoba s najljepšim mogućim završetkom.
Tijelo mi je kao i drugim ženama prošlo kroz velike promjene, ali nije to bilo ništa strašno da bi me onemogućavalo u mojim svakodnevnim aktivnostima.
Ok, kraj trudnoće je već bio lagano nepodnošljiv, na wc sam išla svakih par minuta, nisam mogla napraviti nekoliko koraka da se ne umorim, po noći nisam mogla spavati jer je moja malena redovito imala party itd. Ali to je bilo zadnjih mjesec dana.
Kada sam rodila u šestom mjesecu sjećam se da je bilo vruće, skoro pa neizdrživo, a kako u našim bolnicama nema klima uređaja, barem ne u sobama za babinjače, mogu samo reći da mi je bilo pakleno. Jedino što je malo popravljalo dojam bila je moja curica koje se nisam mogla dovoljno nagledati.
Znala sam da tek sada kreće prava pustolovina i da kada dođem kući tek ću onda osjetiti što to znači biti majka i kada iza sebe nemaš bolničko osoblje da ti priskoči u pomoć svaki put kada osjetiš paniku, bilo zbog toga što se neće podrignuti ili zato što neutješno plače već danima.
Dolazak kući značio je početak novog razdoblja u mom životu, a malo je reći kako sam bila uplašena. Zapravo miješali su se razni osjećaji, ali straha je ipak bilo najviše. Ipak nije mi bilo svejedno jer znajući kako sam trapava, bila sam pomalo zabrinuta za svoje dijete i hoćemo li suprug i ja znati sve napraviti kako treba.
Snašli smo se kao i svi ostali, možda malo čupavo na početku jer smo imali bliski susret s grčevima, ali dobro je prošlo. Ja sam napokon postala svjesna kako sam majka i da je došlo vrijeme da se uozbiljim. 🙂
Taman što sam se navikla na majčinstvo počele su se događati stvari za koje sam se nadala da su završile s trudnoćom, ali nije bilo tako. Uglavnom kosa mi je toliko počela opadati da sam mislila kako ću za tri mjeseca izgledati kao Sinéad O’Connor. Bila sam prisiljena nositi rep cijelo vrijeme kako bi manje morala čistiti za sobom.
Srećom pa je opadanje prestalo 6 mjeseci nakon što sam rodila. Tako ako vam se dogodi ista situacija, nemojte očajavati i kupovati posebne šampone jer će proces proći sam od sebe.
Kosa nije bila jedino što me mučilo.Izluđivali su mu ulošci koje sam morala dugo nositi. Nevjerojatno ali baš kada sam pomislila kako sam se riješila krvarenja, kada eto ti njega opet. Krvarenje je prošlo nakon više od mjesec dana.
Grudi su mi zadavale glavobolje na početku dok se malena i ja nismo usuglasile oko načina hranjenja, a počeci su stvarno bili smiješni jer sam morala paziti što ću obući kako se slučajno ne bi vidjeli mokri tragovi od mlijeka. Probijalo je cijelo vrijeme i u jednom sam se trenutku osjetila kao mljekara. 🙂
Imala sam bolne grudi samo prva dva tjedna nakon porođaja, a kasnije je nekako sve išlo svojim tokom.
Par mjeseci nakon operacije više nisam toliko razmišljala o rezu na trbuhu, bio je dio mene i jedva primjetan. Na početku me boljelo i prvih mjesec dana sam bila sva prestrašena dok bi se tuširala, ali bez razloga, rana je dobro zacjeljivala i sve je bilo ok.
Sada kada bolje pogledam nakon više od godinu dana što sam rodila, dosta brzo sam se vratila u kolotečinu. Najbolje sam se osjećala kada je malena napunila 6 mjeseci, tada mi se tijelo vratilo u normalu, a s njom je samo postajalo lakše. 🙂
Foto: SvetlanaFedoseyeva/Shutterstock