Svako dijete se barem jednom suoči sa teškoćama u učenju. Neka djeca imaju više teškoća nego ostali. Najčešći oblik je teškoća u ovladavanju vještinom čitanja, ali poremećaji u učenju variraju. Ovise o odnosu na intenzitet, prirodu i kompleksnost. Učitelji i roditelji vrlo jednostavno mogu prepoznati teškoće u učenju prema obilježju čitanja, pisanja, organizacije informacija ili matematičkih zadataka.
Važno je razumijeti kako dijete s teškoćama u učenju bez obzira na to može učiti. Poremećaj pogađa uglavnom samo ograničeno područje djetetovog razvoja. Iako teškoće u učenju mogu ostati trajne, ako mu se dovoljno rano pruži pomoć, ono kasnije u životu može dobro i normalno funkcionirati.
Simptomi su uglavnom kašnjenje u razvoju govora, nemogućnost učenje slova, teškoće u slijeđenju jednostavnih naredbi i uputa, nerazvijena vještina slušanja i nedovoljna koncentracija. U ranijoj školskoj dobi može se pojaviti problem sa pamćenjem abecede, na kraju prvog razreda nemogućnost čitanja, pisanja najjednostavnijih riječi, nepažnja i rastresenost.
Teškoće u učenju različite su kod svakog djeteta. Neka djeca imaju probleme sa razlikovanjem zvukova, slika, dok druga nemaju dovoljno koncentracije za praćenje. Osim teškoća u učenju, znaju se javiti problemi održavanja pažnje, slaganju sa ostalom djecom ili nedostatkom motivacije.
Trebali biste posjetiti liječnika ako ste uistinu zabrinuti i imate pitanja u vezi djetetovog ponašanja. Vjerojatno je najbolje obaviti pregled ako sumnjate u djetetove probleme s vidom ili sluhom, a oni uvelike utječu na njegove mogućnosti učenja.
Uzroci problema obično ostaju nepoznati. Mogu proizlaziti iz problema u načinu na koji dječji mozak reagira i upravlja određenim informacijama. To onemogućuje sposobnost učenja određenih stvari. Najčešće su uzroci uvjetovani genetikom, naročito ako stariji brat ili sestra imaju jednake probleme.
Autor: D.Š. Foto: Leah-Anne Thompson/Shutterstock