Empatija je sposobnost uživljavanja u emocionalna stanja druge osobe i razumijevanje njenog položaja. U jednoj od brojnih Mayerovih studija, izmjerene su mnoge varijable i utvrđena je povezanost između empatije i osjetljivosti. Po definiciji, osjetljivi ljudi su ti koji će najvjerojatnije primjetiti tuđe osjećaje i primjetiti da i sami nešto osjećaju.
Činjenica je da čovjek nikad ne može biti “previše osjetljiv”.
Empatija je usko povezana sa suosjećanjem. Empatija i suosjećanje prethode samilosti. Odnosno one su nužan preduvjet za samilost. Kada osjećamo empatiju za nekoga, to proizlazi iz dobivanja emocionalnih informacija o toj drugoj osobi, kako bi bolje razumjeli njegovu situaciju. Kada shvatite da netko drugi ima slične emocionalne potrebe kao što su i vaše, bit ćete u mogućnosti poistovjetit se s tom osobom i suosjećati s njom.
Svi ljudi imaju slične emocionalne potrebe. Različitost naših potreba je uglavnom u stupnju i u tipu. Na primjer, svi mi imamo potrebu da osjećamo neki stupanj slobode, ali jedna osoba može trebati više slobode nego druga osoba. Suosjećanje se može definirati kao kombinacija suosjećanja i razumijevanja. Veću empatiju vam daje više informacija. Stoga najbolje emocionalne osjetljivosti i svijesti dovode do veće razine empatije. To pak dovodi više razine razumijevanja što dovodi do viših razina suosjećanja.
Da biste pokazali empatiju, potrebno je da se identificirate s tuđim osjećajima. To znači emocionalno sebe staviti na mjesto drugoga. Sposobnost da se suosjeća izravno ovisi o vašoj sposobnosti da prepoznate svoje osjećaje.
Bitno je da smo svjesni svojih osjećaja, da ih priznamo, identificiramo i prihvatimo. Tek tada se možemo poistovjetiti s drugima. Zamislite kakav bi bio svijet da nitko ne pokazuje empatiju prema nikome, da smo svi zatvoreni u svoje ljušture i da smo imuni na potrebe onih koji nas okružuju. To bi bilo strašno.
Foto: ratnesh/Sxc