Ukoliko je dokazano da kod žene nema ovulacije ili da često dolazi prekasno potrebno je jasno ovulaciju stimulirati. Prije stimuliranja ovulacije potrebno je učiniti nekoliko osnovnih pretraga.
Osim bazalnog ginekološkog pregleda s papa testom i ultrazvučnog pregleda vaginalnom sondom korisno je učiniti briseve na spolno prenosive bolesti kako se u ev. trudnoću ne bi ušlo iz loših pozicija. Preporuča se i učiniti hormonsku analizu kako bi ev. hormonske smetnje bile prije stimulacije otklonjene.
Prije stimuliranja kod najmanje sumnje na oštećenje ili neprohodnost jajovoda potrebno je ispitati prohodnost histerosalpingografijom. Potrebno je učiniti i kvalitetan spermiogram, jer nema smisla stimulirati ovulaciju ukoliko smermiogram nije uredan. Postoje dvije glavne metode stimulacije ovulacije, stimulacija tabletama Klomifena i stimulacija hormonskim injekcijama.
Prije nekoliko godina za stimulaciju su se koristile visoke doze lijekova kako bi se sigurno postigla ovulacija, posebno ako se radilo o metodama asistirane reprodukcije. Danas se međutim ide na što manje količine kako bi se što manjom količinom lijeka postigla što kvalitetnija ovulacija. Vraća se također i u prirodan ciklus te korekcijom njega pokušava doći do kvalitetne ovulacije.
Ukoliko nakon nekoliko pokušaja i dokazane ovulacije nema trudnoće potrebno je revidirati sve dosadašnje pretrage ,ustanoviti moguće nedostatke u dijagnostici i odstraniti ih te ponovno pokušati stimulaciju. Nakon ponovnog neuspjeha ide se na ostale metode.
Ovdje u prvom redu mislim na inseminaciju ( AIH ) .Ova metoda se nekad često koristila. Nakon uvođenja IVF-a (dijete iz epruvete) inseminacija se sve manje koristi iako ponekad daje dobre rezultate i zbog njezine jednostavnosti ne bi je trebalo potpuno zaboraviti. AID je inseminacija spermom donatora pa je stoga pravno i etički upitna.
Kod neprohodnosti i oštećenosti jajovoda, kod lošeg spermiograma koriste se metode asistirane reprodukcije, kao IVF, IVM i ICSI.
Od spomenutih najstarija i najpoznatija je metoda IVF ( in vitro fertilisation), odnosno metoda umjetne oplodnje, « dijete iz epruvete».Kod nje se u postupku zaobilaze jajovodi (gdje se normalno odvija oplodnja),uzima se punkcijom zrela jajna stanica te se oplodi pod «umjetnim uvjetima» u laboratoriju i nakon određenog vremena takav rani embrio vrati se u maternicu. Ova metoda je mnogim sterilinim bračnim parovima omogućila da dobe svoje dijete no daleko je još od toga da bi bila savršena i uvijek uspješna.
IVM ( in vitro maturation) najnovija je metode asistirane reprodukcije. Kod nje se iz jajnika uzima još nezrela jajna stanica te sazrije u laboratoriju gdje se nakon toga i oplodi i vraća u maternicu. S njom još nema dovoljno iskustva no očekuje se da bi mogla biti dobra kod nekih indikacija kao što su policistični jajnici (PCOS).
ICSI je u međuvremenu postala najuspješnija metoda iako je to postupak koji se kreće na rubu naučne fantastike. Koristi se u muškom sterilitetu. Ovdje je dovoljan jedan jedini zdravi spermij koji se pod specijalnim mikroskopom direktno uštrca u zrelu jajnu stanicu, i tako dobiveni embrio vraća se u maternicu.Tako muškarci koji nikad ne bi imali vlastite djece postaju očevi. Čak i oni koji nemaju ni jednog spermija u ejakulatu postaju očevi. Ovdje se specijalnim metodama dobivaju spermiji iz tkiva testisa ( TESA i MESA ) i nakon toga ICSI postupkom dolazi do oplodnje.
Više o muškom sterilitetu čitajte na mojim web stranicama www.gyn.hr
Izvor: Gyn – poliklinika za ginekologiju i radiologiju
Dr. med. Damir MAMUZIĆ, autor članka
Foto: Monkey Business Images/Shutterstock