Novorođenče nikad nije sasvim bespomoćno, čak i kada se radi o samom početku. Ono vidi, čuje, osjeća i reagira na stvari i ljude koji ga okružuju. Dijete je rođeno sa mnogim vještinama i refleksima koji su stvoreni da mu pomogu dobiti potrebnu njegu i hranu.
Njegov mozak, iako još nedovoljno razvijen, kompliciran je, a njegova je zadaća da kontrolira disanje, rad srca, regulira visinu tjelesne temperature i ostale tjelesne funkcije. Uz to i napredniji dijelovi mozga novorođenčeta već su spremni za učenje. Govor, prizori, zvukovi i izrazi lica vrlo su važan dio iskustva koji pomažu novorođenčetu izgraditi putove u njegovom mozgu.
Radeći otprilike s dvostrukom razinom energije u odnosu na mozak odrasloga, mozak novorođenčeta počinje život učenja i razvitka koji će svaki roditelj, pa tako i vi, usmjeravati i oblikovati.
Mnogi roditelji zabrinuti su da neće znati pravilno brinuti o novorođenčetu. Ako ste i vi jedni od njih, ne brinite. Svaki strah sasvim je normalan i bilo bi čudno da ga nemate. Pozorno pratite sve bebine reakcije i njeno ponašanje dok je držite, hranite ili se igrate s njom. Brzo odgovaranje na signale i pomno praćenje reakcija pomoći će vam da zajedno usklađeno funkcionirate kao obitelj.
Bebe se rađaju sa nekim temeljnim refleksima, koje kasnije tijekom odrastanja samo usavršavaju. Ti refleksi pomažu im da prežive i uklope se u novi svijet. Svrha svih refleksa nije uvijek jasna, ali je dobro poznata liječnicima i upućuje da bebin živčani sustav radi kako treba. Neki od bebinih refleksa su traženje usnama, hvatanje predmeta, skupljanje stopala, hodanje ili koračanje, sisanje i pokreti očiju.
Roditelji često znaju pokazivati zabrinutost kada se radi o različitim stvarima normalnog ponašanja novorođenčeta. Neki tipovi ponašanja ipak nisu znakovi bolesti, već samo bezazleni refleksi još nerazvijenog živčanog sustava. Neki od njih su drhtanje brade, često zijevanje, kihanje, neredovito disanje, štucanje, kratko kočenje tijela i krivljenje bebine donje usne.
Autor: D.Š. Foto: mathom/Shutterstock