Razvoj djece danas se prati kroz različite aspekte razvoja u vidovima razvoja motorike, spoznaje, govora, igre, likovnih i glazbenih sposobnosti ali i sociojalno emocionalnog razvoja.
Vaše dijete vidi svijet kroz emocionalne i socijalne kompetencije. One su kod neke djece više, a kod neke slabije izražene. Postoje mališani kod kojih se ove kompetencije kasnije razvijaju, kod takve djece govorimo o socijalno-emocionalnoj nezrelosti. No, dobra je vijest kako vi, kao roditelji/skrbnici, možete uvelike utjecati na zrelost djeteta u ovom pogledu i pomoći mu da svijet upozna i vidi drugim očima.
Uredan razvoj socijalno emocionalnih kompetencija omogućuje djeci smirivanje ljutnje, poticanje prijateljstva, miroljubivo rješavanje sukoba te donošenje odluka za dobrobit zajednice.
Osnaživanje socijalne i emocionalne kompetencije kod djece usmjereno je ka učenju ovih vještina kroz ostvarivanje prijateljstava, bolju komunikaciju s okolinom, rješavanje problema te kontrolu ljutnje i postupaka koje dijete ne može kontrolirati, a često ih i nije svjesno, kada je u fazi ljutnje.
Kod djece najranije dobi koja su izložena problemima u obitelji i/ili vanjskim stresovima ovakva dinamika u ponašanju može rezultirati usvajanjem neželjenih obrazaca ponašanja poput agresivnosti, pretjerane emotivnosti, dominacije, nemogućnosti ostvarenja socijalnih kontakata, povučenosti. Ovakvu djecu je poželjno pratiti i ukoliko u radu s njima rezultati izostaju, važno je da se ona, u što ranijoj dobi, povežu sa stručnjacima kako bi se ova ponašanja izbjegla u starijoj dobi.
Probleme u dječjem ponašanju možemo podijeliti u dvije skupine: probleme u socijalnom razvoju i probleme u emocionalnom razvoju djeteta.
SOCIJALNI RAZVOJ DJETETA
Smatra se da je dijete socijalno kompetentno ukoliko je usvojilo određena ponašanja i vještine koje mu omogućavaju razumijevanje svoje okoline te uspješno snalaženje u svakodnevnim situacijama.
Socijalne kompetencije primarno se razvijaju u roditeljskom domu, kroz obnose s roditeljima i bližom obitelji. Ovdje bi se dijete trebalo osjećati sigurno te kroz interakciju s roditeljima/skrbnicima biti doživljavati podršku, prihvaćanje i pohvalu za svakodnevna svoja dostignuća. Razdoblje ranog djetinjstva najvažnije je za uspostavljanje temelja socijalne kompetencije. Najvažniju ulogu imaju
roditelji koji svojim ponašanjem i primjerom mogu pridonijeti razvoju empatije, koja djeci omogućava bolji odnos sa drugima i samim time stvaranjem bolje slike o sebi. Proces socijalizacije tijekom djetinjstva kasnije utječe na mnoga socijalna ponašanja djece u odrasloj dobi. Problemi koji mogu nastati kod izostanka ove vrste kompetencija su: agresivnost, prkos, laž, impulzivnost, strah, ljutnja…. Sve navedeno rezultira nezadovoljstvom djeteta koje nije sretno i ostvareno u zajednici i među svojim vršnjacima.
Kako pomoći djetetu?
Kao roditelji suočeni smo često s ponašanjem djeteta koje ne znamo kako klasificirati. Nerijetko se i sami pitamo je li drugačije ponašanje djeteta uzrok ili posljedica neke naše pogreške. No, ne trebamo biti grubi prema sebi, svatko od nas radi najbolje što zna i u odnos s djetetom ulaže najviše što može i umije. Česti problem koji se javlja leži u neprepoznavanju drugačijeg ponašanja djeteta ili pak u nemogućnosti adekvatnog nošenja sa situacijom uslijed neznanja.
Kao roditelji djetetu možemo pomoći u jačanju socijalnih kompetencija kroz poticajno roditeljstvo u kojem ćete djetetu pružiti sigurnost i poticaj za njegove uspjehe, ali i pogreške koje su također dio puta do uspjeha. Ukoliko suviše kritički gledamo na dječje pogreške, kod djeteta će se razviti manjak samopouzdanja, koji nikako nije dobar, dapače samopouzdanje je jako važno i trebalo bi se jačati i poticati. Ono omogućuje bolji odnos prema drugima, ali i stvara bolju sliku prema djetetu samom, stoga je ono jedan od važnih temelja socijalne kompetencije u dječjoj, ali i odrasloj dobi.
Postoje mnogi materijali, knjige, pa čak i web izdanja radionica prema čijem modelu s djetetom možete vježbati socijalne kompetencije kroz komunikacijske vještine. Kod kuće potičite dijete na samostalno donošenje odluka. U paku mu pružite alate za nenasilno rješavanje sukoba i rješavanje potencijalnih problema u kojima se nađe. Dozvoliti djetetu da se razvija u skladu sa svojim mogućnostima i pravilno ga pritom usmjeravati, omogućiti će kod djeteta jačanje socijalnih kompetencija.
EMOCIONALNI RAZVOJ DJETETA
Dječje emocije su vrlo često jednostavne, spontane, kratkotrajne, snažne i nestabilne. Mašta i empatija, kao i emocionalna kompetencija, mogu se shvatiti kao zajedničke sastavnice emocionalne inteligencije koja je ,prema nekim novim istraživanjima bitnija od standardne čovjekove inteligencije. Razlikujemo šest temeljnih emocija, a to su: strah, ljutnja, radost, tuga, gađenje i iznenađenje
Dijete postupno uči izražavati emocije i razumjeti emocije ljudi koji ga okružuju. Upravo u ranom djetinjstvu djeca moraju naučiti kako regulirati emocije, tako i prepoznati opasnost, prevladati strah i tjeskobu, kako razvijati prijateljstva i s vremena na vrijeme podnijeti samoću, a za sve to djetetu je potrebna pomoć odraslih.
Djeca u predškolskom razdoblju, osim što su fizički još malena, ona su emocionalno nezrelija i nalaze se u procesu intenzivnog emocionalnog razvoja. Rano prepoznavanje problema u ponašanju tijekom perioda ranog djetinjstva od iznimne je važnosti u rješavanju emocionalnih problema kod djeteta.
Ukoliko vi kao roditelji/skrbnici uočavate kako je vaše dijete emocionalno drugačije od druge djece, pomoći mu možete na način da se konzultirate sa stručnom osobom koja će vam dati alate i smjernice ka emocionalnom osnaživanju vašeg djeteta kako bi ono pojačalo emocionalnu kompetenciju i samim time odraslo u sretnu i zadovoljnu osobu.
5 kategorija socijalno-emocionalnih kompetencija
- SVIJEST O SEBI – prepoznavanje vlastitih emocija, misli, ponašanja te razvoj samopoštovanja, samopouzdanja i optimizma kod djeteta.
- SAMOREGULACIJA – učinkovito upravljanje vlastitim emocijama, mislima, ponašanju, upravljanje stresom te motiviranost i kontinuirani rad na obrazovnom razvoju.
- SOCIJALNA SVIJEST – razvoj empatije, tolerancije i prihvaćanje različitosti. Osobito prema ljudima različitog podrijetla i kulture. Od velike je važnosti njegovati kod djeteta društvene, etičke i moralne norme ponašanja.
- INTERPERSONALNE VJEŠTINE – uspostavljanje i održavanje poticajnih međuljudskih odnosa.
- ODGOVORNO ODLUČIVANJE – uvažavanje prava drugih ljudi, sigurnosti te doprinosa zajednici.
Socijalno-emocionalne kompetencije razvijaju se učenjem kroz igru. Međutim, valja napomenuti kako značajnu ulogu o stvaranju slike o svijetu i poimanju dobra i zla od najranije dobi ima tiskano štivo za djecu, osobito bajke.
Kroz socijalno-emocionalni razvoj dijete uči kontrolirati ponašanje i emocije te se prilagoditi okruženju i interakciji s drugom djecom. Ono razvija samopouzdanje i pozitivnu sliku o sebi koja mu pomaže u stjecanju povjerenja i gradnji zdravih odnosa s okolinom. Socijalno razvijeno dijete ima izražen osjećaj samokontrole, pažnje i koncentracije. Takvo dijete poštuje pravila tijekom igre, ne ulazi u sukobe i ima razvijen osjećaj za druge.
Istraživanja su pokazala da ukoliko su roditelji empatični i njeguju moralne i društvene vrijednosti, veća je vjerojatnost da će djeca te vrline usvojiti od njih. Poželjno je otvoreno izražavanje emocija roditelja, koje će djetetu olakšati razumijevanje i kontroliranje istih. Osim u obiteljskom domu, djeca u predškolskim ustanovama i interakcijama sa vršnjacima također uče kontrolirati i izražavati emocije. Interakcije sa vršnjacima potiču razvoj empatije i prosocijalnog ponašanja, a u međusobnim druženjima djeca usvajaju
načine ponašanja koji su društveno poželjni i prihvatljivi. Iako su vanjski utjecaji od iznimne važnosti, veliku ulogu u razvoju socio-emocionalnog razvoja imaju i unutarnji čimbenici, kao što je temperament.
Socijalni i emocionalni razvoj jednako su bitni kao i fizički razvoj djeteta te ga se ne bi trebalo zanemarivati, jer je on put ka izgradnji sretnog djeteta danas, a kompletne osobe sutra!
Piše: Silva Kalem, odgojitelj