Piše: Maja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar
U današnje vrijeme sve je više djece koja gube vjeru u sebe te kao takvi odrastaju u nesigurne pojedince, čime se širi generacijski niz osoba s manjkom samopouzdanja.
Kad govorimo o samopouzdanju, potrebno se je vratiti u vrijeme psihoanaličara Kohuta. Kohut je govorio o selfu, što je dio naše osobnosti. To je način na koji mi doživljavamo sebe. Izgradnja selfa odvija se već u ranom djetinjstvu i to kroz naše roditelje, odnosno skrbnike. Ukoliko nam otac i majka nisu pružili zdravu mogućnost da im se divimo, kao pozitivnim uzorima te ako nisu nama kao djeci pokazali divljenje (kao kad roditelji plješću dok malo dijete pleše ili nešto zanimljivo izvede), naš dječji self biva ranjen. A ranjeni self utječe na međuljudske odnose kroz cijeli život.
Moramo napomenuti da postoji i tzv. tjelesni self, koji se odnosi na doživljaj našeg tijela. Već u najranijoj dobi djeca su također svjesna fizičkog dijela sebe, svjesna su ako netko izgleda drugačije od njih, svjesna su i svoje eventualne bolesti ili invaliditeta, ako ga imaju, manje spretnosti u određenim sportskim aktivnostima i sl. Tjelesni self je važan dio ukupnog selfa i cjelokupnog samopouzdanja!
Sve što nismo proradili u djetinjstvu trebali bismo odraditi u budućnosti kroz druge, zdravije odnose i odnose sa terapeutom. No, prije svega, od iznimne je važnosti da roditelji budu dobar primjer u odnošenju prema sebi, životu, partneru i poteškoćama. To je onaj dio u kojem će nam se dijete diviti i poželjeti biti kao mi, imitirajući nas u raznim životnim situacijama. Pored toga, dijete treba pohvaliti za sve dobro što je učinio, poticati ga na sport, druženja i druge aktivnosti. Poklanjati mu svoje vrijeme, ne kritizirati ga onda kad u nečemu ne uspije, nego mu obratiti pažnju na mogućnost popravljanja i izlaska iz svake situacije.
Širite talente svoje djece, pomozite im oko stvari koje im slabije idu. Dajte im slobodu, ali i odgovornost. Slušajte ih kad vam govore i uvažite njihovo mišljenje. Pitajte ih za savjet i postavljajte im realne ciljeve! Potaknite ih da jednako tako i oni poštuju drugu djecu, ali ih nemojte uspoređivati s njima!
Dajte im bezuvjetnu ljubav! Budite prisutni. Zagrljaj čini čuda. Sve navedeno je vrlo važno i od strane odgojitelja u vrtićima te profesora u školama!
Kritika od strane onih koji su djeci uzori ili autoriteti najveći je neprijatelj samopouzdanja i ljubavi prema sebi! I ne zaboravite, i vi ste jednom bili dijete kojem je bilo važno da ga čuju.