Pismenost je termin koji, u svom najužem značenju, podrazumijeva sposobnost korištenja pismom. Termin rana pismenost obuhvaća period prije i tijekom svladavanja vještina čitanja i pisanja. Polaskom u program predškole dijete se po prvi put susreće sa sustavnijom pripremom za opismenjavanje, dok formalna poduka čitanja i pisanja započinje polaskom u prvi razred.
U predškolskoj dobi najveći utjecaj na razvoj predvještina čitanja i pisanja kod djeteta ima upravo roditelj. Neke aktivnosti roditelji provode svjesno i s namjerom opismenjavanja djeteta, dok su druge toliko utkane u svakodnevni život, da ih ni sami roditelji ne primjećuju, iako ih spontano čine.
Put prema razvoju pismenosti
Na svome putu prema pismenosti dijete prolazi kroz predčitalačko razdoblje koje je obilježeno intenzivnim jezično-govornim razvojem, razvojem vizuospacijalnih vještina i motorike, te usvajanjem općih znanja o svijetu. Sve su to vještine i znanja koja su važna za uspješno opismenjavanje. Tako vidimo da opismenjavanje zapravo počinje mnogo prije formalnog početka poduke. Mogli bismo reći kako se vještine koje dijete koristi prilikom procesa učenja čitanja i pisanja počinju razvijati čak i prije njegova rođenja.
Već intrauterino, slušajući majčin govor, još nerođeno dijete usvaja intonaciju i ritam svoga materinskog jezika, koji će biti osnova nadolazećim procesima čitanja i pisanja. Brojne aktivnosti u kojima dijete sudjeluje od rođenja nadalje, njegova stečena znanja, proživljena iskustva i vještine koje se u predškolskome periodu razvijaju, zbiru se kao djelići od kojih će učitelj još kroz nekoliko godina slagati mozaik. Na putu prema opismenjavanju svoga djeteta, roditelji često nailaze na termine koji su im možda i nejasni ili pak nisu u potpunosti sigurni koja je njihova uloga u tome procesu. Koji su to termini koji pripadaju ranoj pismenosti na koje roditelji mogu naići?
Svijest o tiskanome
Svijest o tiskanome podrazumijeva više koncepata, a svi oni prethode početku formalne poduke. Prvi je taj da dijete prepoznaje da je nešto tekst i da je pisana informacija kao takva stalna i trajna. Zbog tog će se koncepta vjerojatno naljutiti ukoliko probate skratiti ili promijeniti tekst njihove omiljene slikovnice. Jedan od važnijih koncepata je taj da dijete razumije da pisano ima neku svrhu, odnosno da zna da se nešto što je napisano može pročitati i na taj način doći do neke informacije.
Zatim, termin podrazumijeva da dijete zna da tekst može doći u različitim oblicima, različitih duljina, različitih boja i oblika slova. Svijest o tiskanome podrazumijeva i pojavu prvih znanja o tehnici čitanja. Tako dijete postaje svjesno da neka knjiga ima naslov, prvu i zadnju stranicu, da se tekst čita s lijeva na desno i od gore prema dolje, da se tekst s jedne stranice nastavlja na idućoj s desna te da na kraju treba okrenuti stranicu. Također, ovaj termin podrazumijeva i razvoj djetetova interesa prema pisanome.
Izloženost tisku
Kod djece se već u dojenačkoj dobi spontano javljaju svijest i interes prema tiskanome, što se u literaturi naziva „izranjajuća pismenost“ te postupno rastu s porastom dobi. Naravno, razvoj svijesti i interesa ovise i o razini na kojoj roditelji izlažu dijete tiskanome. Roditelji će indirektno poticati djetetov interes prema tiskanome ukoliko sami imaju naviku čitati. Ako dijete ponavljano svjedoči da se roditelj koristi tiskom i traži informacije u pisanoj građi, samo će mu pridodati značenje i zamijetiti njegovu svrhovitost. Tako će djetetovoj izloženosti tisku interesu indirektno pridonijeti svako roditeljevo čitanje knjiga, novina, recepata, teleteksta, članaka, natpisa na ulici, reklama, letaka i sl. Najčešći oblik direktnog izlaganja djeteta tisku je aktivnost zajedničkog uživanja u slikovnicama. Dijete s kojim se često i aktivno čitaju slikovnice, osim ostalih beneficija, zasigurno će i razviti ljubav prema slikovnicama te će biti više motivirano da i samo počne čitati.
Fonološka svjesnost
Fonološka svjesnost postepeno se razvija, a označava djetetovo shvaćanje da je riječ sastavljena od manjih dijelova. Dijete počinje uočavati prvi i zadnji glas u riječi, prepoznavati i proizvoditi rimu te izvoditi slogovnu i glasovnu analizu i sintezu. Slogovna/glasovna analiza i sinteza označavaju vještinu razdvajanja riječi na slogove/glasove, odnosno spajanja niza slogova i glasova u riječi.
Znanje o svijetu
Ovaj se termin odnosi na usvojenost svakodnevnih koncepata i znanja. Dijete koje više zna o svojoj prirodnoj okolini, koje poznaje i prepoznaje svakodnevne događaje i likove, koje vlada svojom sredinom i razumije svijet u kojemu živi, lakše može zaključiti o budućim događajima i predvidjeti situacije na temelju konteksta, što olakšava čitanje.
Vizualni rječnik
Vizualni rječnik termin je koji označava sve riječi koje dijete globalno zahvaća, tj. obrađuje kao jednu cjelinu. Tako već u vrlo ranoj dobi dijete zna “pročitati”, tj. vizualno prepoznati nazive supermarketa u koje ide s roditeljima, brandove igračaka i sl.
Svijest o slovu i imenovanje slova
Najčešća dilema roditelja oko svoje uloge u procesu opismenjavanja svoga djeteta odnosi se na pitanje treba li dijete znati čitati i pisati prije škole. A odgovor je – ne. Od djeteta koje polazi u prvi razred ne očekuje se da zna čitati i pisati. Roditelje najčešće do te dileme dovodi zadatak imenovanja slova kojem svjedoče prilikom testiranja za upis u školu. Međutim, samo imenovanje slova nije čitanje, koliko god nas ono na njega podsjećalo. Prije polaska u prvi razred dijete treba razviti svijest o slovu, razumjeti koncept slova, znati da je grafem reprezentacija fonema i uspješno imenovati slova, ali ne i čitati. U primjeru bi to značilo da dijete treba znati imenovati slova /a/ i /n/, ali ne mora znati pročitati napisanu riječ: “Ana”.
Vizualna percepcija i grafomotorika
Vizualna percepcija termin je koji označava način na koji mozak obrađuje ono što vidimo. Vizualnu percepciju čine brojne sastavnice poput vizualne identifikacije i diskriminacije oblika, vizualnog pamćenja, vizualne obrade s obzirom na prostorne odnose i dr. Grafomotorika je vještina koju, osim uz razvoj mikromotoričke spretnosti, usko vežemo uz razvoj vizualne percepcije. U predškolskoj dobi brojnim se zadacima, tj. radnim listićima cilja upravo uvježbavanje koordinacije oko-ruka, koja je od velike važnosti za kasnije tečno pisanje.
Dobri jezični kapaciteti
Kad mislimo na jezične kapacitete u okviru čitanja i pisanja, uglavnom mislimo na razvijenost gramatike (pogotovo fonološkog aspekta) i semantike (rječnika), te na narativne sposobnosti. Kod djece urednog razvoja baza materinskog jezika usvojena je oko četvrtog rođendana, iako razvoj gramatike tu ne staje. Također, rječnik koji osoba razumije i koristi nadograđuje se doživotno. Veličina djetetova rječnika najviše ovisi o broju različitih riječi kojima ga roditelji u komunikaciji izlažu. Rječnik, osim samih riječi, podrazumijeva i različito gramatičko znanje o riječima i njihovu međusobnu umreženost pa je zbog toga rječničko znanje u direktnoj vezi s razumijevanjem pročitanoga. Djeca s većim rječnikom u predškolskoj dobi uglavnom imaju veću šansu postati bolji čitači u školskoj dobi. Naracija, odnosno pripovijedanje ili prepričavanje odražava ovladanost različitim vještinama poput vremensko-prostorne organizacije, zaključivanja o uzročno-posljedičnim vezama, nizanja događaja, zauzimanja perspektive sugovornika i dr., a prvenstveno govori o sposobnosti djetetove jezične organizacije. Naracija se najbolje uvježbava iskustvom pa je dobro zajedno s djetetom svakodnevno prepričavati proživljene sadržaje kao i ispričane, odnosno pročitane priče. Slikovnice nose odličan vizualni poticaj za prepričavanje. Razvoj jezika i govora možete potaknut direktnim razgovorom s djetetom, govornim igrama, brojalicama, pjesmicama, pričama, slikovnicama, igrama pretvaranja i sličnim aktivnostima u kojima djeca uživaju.
Uvođenje u svijet pismenosti proces je koji se događa postupno, a roditelj, kao prvi i najvažniji učitelj svoga djeteta, u tome periodu ima ključnu ulogu. Zato ne štedite vrijeme u kvalitetnoj interakciji s djetetom i što češće uživajte u zajedničkoj aktivnosti čitanja slikovnica.
Piše: Iva Radošić, mag. logoped