Često se zna postaviti pitanje kada djeca zapravo postaju svjesna druge djece i kada zapravo žele s drugom djecom stupiti u kontakt u obliku igre?
Istraživanja su pokazala kako djeci prije 8 mjeseci života zapravo nije bitno s kime njihove mame i tate pričaju i dali ta druga mama ima isto mališana kao što su i oni.
Djeca počinju doživljavati drugu djecu od 9 mjeseci. Naime, u tom periodu pa sve do 14 mjeseci, djeca se polako počinju interesirat za drugu djecu, odnosno počinju ih doživljavati.
Sa godinu dana života djeca se pri međusobnom susretanju u početku gledaju u oči i sa malo smijuljenja uspostavljaju prvi kontakt s tim da osoba od povjerenja mora biti negdje u blizini kako bi se osjećali sigurno.
Igra sa drugom djecom službeno počinje zapravo sa godinu i pol kada roditelji mogu uloviti priliku da međusobno popričaju bez da ih djeca prekidaju, pa bilo to i na par minuta.
Nakon početne faze igranja sa drugom djecom treba imati strpljenja, najviše iz razloga što je to dugotrajan proces učenja u kojem se u jednom trenutku djeca normalno igraju, dok u drugom vrište i čupaju se za kosu. Roditelji bi u toj situaciji trebali biti strpljivi, jer je teško zahtijevati od tako male djece apsolutni mir. Za djecu je normalno u toj dobi da međusobno odmjeravaju snage da vide tko je jači i do koje razine mogu ići. Inače je dobro pustiti djecu da se upuste u igru sa drugom djecom ponajviše kako bi razvili socijalnu interakciju.
Sa tri godine djeca već postaju svjesnija onih starijih, npr. petogodišnjaka i počinju im se diviti u želji da i oni sami što prije nauče te trikove. Tada nema zavisti nego samo divljenje.
Ono što možemo zaključiti je da djeca polako i postepeno postaju svjesna situacije oko sebe i da ih ponekad treba pustiti u njihovom razvoju.
Foto:Kzenon-1/Shutterstock