Dobro se sjećam trenutka kada sam shvatila da moja malena može jesti još nešto pored mlijeka. Ne mogu opisati koliko sam bila uzbuđena što ću ju napokon moći hraniti na žličicu jer sam ju do 5. mjeseca života hranila samo svojim mlijekom. Lijepo je napredovala, ali je pedijatrica rekla da slobodno mogu početi kombinirati i drugu hranu. Tako je došlo vrijeme za prve kašice.
Ok, dobila sam zeleno svjetlo za čvrstu hranu, ali nisam znala s čim početi. Pretpostavljala sam da u početku trebaju biti voćne kašice i po mogućnosti samo jedno voće, kako bi mogla pratiti ako dođe do reakcije na neko od voća. Počeli smo s jabukama, a obzirom da je to bila prva kašica, dobro je prihvatila novi okus.
Naravno u početku se samo čudila žličici jer joj nije bilo jasno zašto to prinosim njenim ustima, a kada sam joj uspjela staviti malo u usta, ostala je iznenađena i začuđena novim okusom. Neću zaboraviti koliko sam bila sretna što smo odradili uspješan prvi korak u laganoj promjeni prehrambenih navika.
I dalje nam je mlijeko bilo glavni obrok, ali polako smo počele s jednom kašicom da bi već nakon tjedan dana imale dva do tri obroka s voćnim kašicama. Čekala sam poput štrebera da rođu tri dana od prve kašice i ako nije bilo reakcije tako sam polako uvodila nove okuse.
Jabuke sam kao i ostalo voće kuhala, dok sam babanu davala svježu i usitnjenu. Voće sam prestala kuhati kada je imala 7 mjeseci jer sam smatrala da se dotad probava već naviknula, a i bilo mi je žao kuhati jer se tako ipak gube vrijedni vitamini.
Sve je bilo u redu dok smo bili na voćnim kašicama, njih je jela sa zadovoljstvom, ali kada smo prešli na povrće, krumpir i tikvice, moram priznati da je oduševljenje odmah prestalo. Imala je 6,5 mjeseci kada smo počeli kombinirati krumpir, tikvice, rižu, mrkvu. Mrkvu je htjela jesti, tikvice isto, ali samo ako bi dodala malo i keksa da zasladim okus, ali krumpir je uporno odbijala.
Jednostavno joj se nije sviđao okus krumpira, još onako fino bljutav bez soli, vjerojatno ni meni ne bi baš legao. Ali kao što sam rekla ranije bila sam pravi štreber i držala sam se uputa pedijatrice, pa sam tako izbjegavala sol sve dok nije napunila 11 mjeseci. Onda sam odlučila malo popustiti i dodati mrvicu soli kako bi dijete imalo kakav-takav okus dok jede.
Na početku uvođenja drugih namirnica osim mlijeka i dok nije htjela jesti ništa osim voća i kupovnih povrtnih kašica, odlučila sam pokušati s bundevom.
Dakle od sastojaka vam je potrebna:
- bundeva
- riža
- voda
- malo maslinovog ulja
- keksi (bilo koji predviđeni za male bebe)
Mama mi je pronašla dovoljno slatku bundevu pa sam ju narezanu na male komade skuhala zajedno s rižom. Kuhanu bundevu i rižu sam stavila u blender i dodala (ovo će se možda činiti čudnim) malo keksa. Morala sam da zasladim okus i ne biste vjerovali ali je na kraju djelovalo. Uvijek bi sve pojela. 🙂
Količinu procijenite sami jer naravno svaka bebica ima drugačiji apetit. 🙂
Na početku sam najviše kuhala bistru pileću i pureću juhu od čega sam povrće koristila za kašicu. Bila je oduševljena jer je bilo puno raznih okusa. I da ne zaboravim, u skoro svaki ručak sam dodavala list ili dva špinata koji bi stavila pred kraj kuhanja.
Mislim da svaka mama može sama odabrati hoće li početi s voćnima ili povrtnim kašicama. Važno je da prijelaz bude postepen i da se dijete što prije navikne na razne okuse, kojih će kasnije u životu biti sve više.
Foto: blessings/Shutterstock