Unatoč prvotnim sukobima, bratske i sestrinske veze su nešto što se počinje stvarati u ranoj dobi i treba ih njegovati, jer radi se o neraskidivoj sponi za cijeli život. Svaka prinova u obitelji nedvojbeno izaziva niz promjena.No, jesu li sve one istovjetne kod svakog člana obitelji?
Kako saopćiti djetetu dolazak brace ili seke?
Prva bebica u kući mijenja dotadašnju životnu dinamiku i vrlo je važno uspostaviti bliskost između djeteta i roditelja. Opći komentari okoline su obično ‘drugi put će biti lakše’, no što je s najmlađim članom obitelji koji prvi put doživljava dolazak novog člana?
Dijete koje je do tog trenutka bilo jedino u svojoj zajednici, bilo da živi sa roditeljima ili u brojnijem okruženju, može doživjeti vrlo kontradiktorne emocije, zbunjenost, naročito strahove. Djetetu se mora priopćiti vijest o dolasku sestre ili brata. Kako i kada će se to dogoditi, ovisi o dobi djeteta. Kod djece do dvije godine dovoljno je objasniti da u majčinom trbuhu nastaje novi život jer ono nije u stanju unaprijed shvatiti što se zapravo događa. Još jasnije se može djetetu dočarati nova situacija na način da se pogledaju slikovnice koje se govore o ovoj temi.
Za stariju djecu trudnoća kao stanje počinje biti stvarna već kad počnu primjećivati rast trbuha. Na otvoreniji način možemo razgovarati sa djecom od pet godina starosti nadalje. Ona razumiju mnogo stvari o kojima odrasli govore. Razgovor s njima treba početi ulaskom u drugo tromjesečje trudnoće.
Mnoge mame se pitaju kako pristupiti temi vezanoj uz porođaj. Naravno da ćete objasniti da beba izlazi iz ‘maminog trbuha’, ali niz popratnih detalja bi trebalo izbjegavati (krv, bol i sl.), jer bi dijete moglo shvatiti porod kao nešto negativno i loše. Stoga je takve činjenice bolje prešutjeti.
Poželjno je unaprijed razgovarati s djetetom o okolnostima u kojima će se najviše osjetiti promjena, primjerice gdje će dijete spavati nakon što stigne beba i slično. Neka dijete sudjeluje u pripremama za dolazak bebe, uključite ga u kupovinu odjeće, kolica, igračaka, u odabiru imena i sl. Dijete će se osjetiti važnim sudionikom u tako velikom događaju, što je svakako pozitivan predznak prihvaćanja brace ili seke.
Nesigurnost
Dijete ne možete zaštititi od promjena koje će se s dolaskom novog člana obitelji dogoditi i što će
one značiti za njega, jer ono ne može unaprijed u potpunosti predočiti samo sebi što će se zapravo dogoditi i koliko će to utjecati na njegovu svakodnevicu. Najosjetljivija djeca su u dobi od dvije godine, kada polako postaju svjesnija svoje okoline, pa do dobi od četiri do pet godina. Ono što je najteže prihvatiti jest da više neće biti centar svih događanja i da će svoju dosadašnju ulogu jedinca morati podijeliti sa mlađom sestrom ili bratom. Tu činjenicu ne treba minimalizirati pred djetetom, niti idealizirati situaciju koja je na pomolu, kako ne bi došlo do još većih povreda i razočaranja. Tijekom perioda trudnoće treba razgovarati s djetetom i polako ga pripremati na promjenu koja dolazi.
Ljubomora na bebu
Dolaskom bebe u obitelj u djetetu se rađaju novi strahovi. Jedan od strahova je da će dijeljenjem ljubavi, ljubav prema njemu biti manja. Bebu ne mogu istog trena doživjeti kao prijatelja, jer je premala za zadovoljavajući socijalni kontakt, što dodatno zbunjuje i stvara osjećaj nesigurnosti i razočaranja. Posljedica svega toga je ljubomora. Ljubomoru prvorođenog djeteta treba shvatiti kao izražavanje njegove nesigurnosti. Dijete se mora priviknuti na novu situaciju i naći svoje novo mjesto unutar obitelji. Iako je to teško, treba pokušati ostati smiren kod negativnih reakcija starijeg djeteta, jer ono prolazi kroz veliku promjenu. Djeca se pitaju: „ Jesam li dovoljno važan/važna svojim roditeljima da sa mnom provedu onoliko vremena koliko mi treba?“ Vaše reakcije moraju biti mirne, jer ćete drugačije još više pogoršati situaciju.
Moguće reakcije starijeg djeteta na dolazak bebe
Regresija u razvoju je vrlo česta prilikom dolaska bebe na svijet, jer dijete percipira pažnju koju beba dobiva i pokušava imitiranjem privući istu tu pažnju na sebe. Tako se nerijetko događa da dijete počne tepati, iako je sposobnost govora ranije usvojilo. Treba ostati dosljedan i mirno, ali jasno, djetetu dati do znanja kako to nije prihvatljivo ponašanje. Nikako ne poticati razvojnu regresiju!
Neke promjene koje možete primijetiti kod svoga djeteta: traženje ponovnog sisanja ili bočice, potreba da ih roditelj ponovno hrani (ukoliko su već samostalno jeli) ili oblači, vraćanje na pelene (ako se od njih odviklo), smetnje pri uspavljivanju, buđenje noću, noćne more i noćni strahovi, tepanje ili mucanje, agresija prema roditeljima, bebi, raznim predmetima, povlačenje u sebe, plačljivost…
„Mrzim bebu“
Mržnja je teška riječ i kad su odrasli u pitanju, a roditelji se obično uplaše kad ju čuju od vlastitog djeteta. Osobito ako je osjećaj mržnje usmjeren na bebu. No, morate shvatiti da djeca intenzivno proživljavaju svoje misli i emocije. U njihovom se svijetu priča odigrava drugačije nego u svijetu odraslih i na sreću strasti se s vremenom smire. Kod ovakvih izjava nikako nemojte reagirati na prvu, niti kažnjavati dijete. Razgovorom pokušajte riješiti situaciju. Pitajte dijete što je htjelo reći, kako se osjeća i ono najvažnije čega se boji te mu pokažite da ga razumijete i volite!
Utječe li spol djeteta na prilagodbu?
Uobičajeno je mišljenje kako veće rivalstvo postoji kod djece istog spola jer je istaknut dodatan strah od konkurencije (više nisam jedini princ ili princeza mami i tati). Iskustva su pokazala da često zaista i jest tako, no dakako da postoje slučajevi ljubomore i kada su u pitanju djeca suprotnog spola. Dugoročno, i jedna i druga kombinacija imaju svoje prednosti i mane. Braća ili sestre u paru imaju puno zajedničkih aktivnosti i afiniteta, no, s druge strane, ako imate sina i kćer, moći će učiti jedno od drugoga o suprotnom spolu, odnosno kako se ponašaju dječaci, a kako djevojčice.
Kako pomoći djetetu u prilagodbi?
Ljubav, ljubav, ljubav i strpljenje. Dobra je vijest da olakšanje dolazi nakon nekoliko mjeseci do najduže godinu dana. Naravno da će uvijek postojati bratske svađe i nadmetanja, ali to je normalno i vidljivo u svakoj obitelji.
Razgovor. Uzmite album sa slikama prvog djeteta i pričajte mu o vremenu kada je ono bilo beba. Dijete će vjerojatno imati puno pitanja o kojima do tada nije ni razmišljalo: “Što sam jeo? Jesam li i ja puno plakao? Jeste li i mene morali toliko nositi?”. Sa svakom ispričanom pričom bit će mu jasnije da se je, s jednako mnogo ljubavi, brinulo o njemu, kao što se sada brine o njegovoj sestrici ili braci i da po ničemu nije bilo zapostavljeno.
Mogu pomoći i razni priručnici za roditelje, kao i terapeutske slikovnice, koje se sastoje od jednostavnih i djeci razumljivih priča, u kojima će djeca prepoznati vlastite osjećaje straha i naučiti se nositi s njima.
Pozitivna praksa
Stvarajte zajedničke uspomene, slikajte svoju dječicu u zagrljaju, pohvalite starije dijete za sve u čemu vam pomogne oko bebe, neka bude ponosno! Recite mu kako će mlađem bratu ili sestri biti uzor u odrastanju! Kada vidite da beba pozitivno reagira na starijeg brata ili sestru skrenite pažnju starijeg djeteta na bebinu reakciju u pozitivnom duhu, primjerice: vidiš kako ti se seka/ braco smiješi ili vidiš kako te braco / seka voli…
Uključivanje djeteta u brigu oko bebe
Starije dijete je potrebno uključiti u njegu i brigu oko male bebe. Time će se osjetiti korisno i umanjiti će se kod djeteta osjećaj odbačenosti i izoliranosti radi nove obiteljske dinamike. Treba mu dopustiti da bude prisutno i pomogne prilikom kupanja bebe, mijenjanja pelena, nanošenja kozmetike ili treba od njega zatražiti da potraži i donese dudicu. Djetetu treba odvratiti pažnju za vrijeme dok majka doji, kako se ne bi osjetilo zanemareno te ga za to vrijeme zabaviti igrom s nekim od ukućana, izlaskom u park ili uživanjem u omiljenim aktivnostima. Važno je da se u tom trenutku, ako je moguće, u interakciju s djetetom uključi otac i ostali članovi obitelji, ne samo u igri nego i u hranjenju, uspavljivanju, nježnostima, razgovoru. Svaki slobodan trenutak kada ste podmirili bebine potrebe posvetite starijem djetetu!
Prilagodba na bebu i polazak u vrtić starijeg djeteta
Dodatni problemi će se pojaviti krene li u vrijeme prilagodbe dijete u vrtić. Polaskom u vrtić dijete se može osjetiti odbačenim, kako bi za brigu oko bebe ostalo više vremena i prostora. Većina roditelja se pita što učiniti u tom slučaju. Ukoliko dijete tek kreće u vrtić, mnogi stručnjaci savjetuju da se kretanje u vrtić odgodi, barem na nekoliko mjeseci, dok ne dođe do prilagodbe djeteta na bebin dolazak i novu situaciju u obitelji. Ukoliko dijete pohađa vrtić od ranije bilo bi dobro ne prekidati rutinu koju je već steklo. No, moramo naglasiti da ne postoje pravila, svako je dijete individualno i u pitanju donošenja odluke je Vaša procjena. Na kraju ovdje se radi o vašem djetetu i vašim mogućnostima. Ukoliko niste sigurni, posavjetujte se sa stručnjacima! Svaki roditelj ima ‘šesto čulo’ kada su njegova djeca u pitanju. Ako primjetite da su tegobe prilagodbe starijeg djeteta na mlađe intenzivne ili dugotrajne, ako osjećate zabrinutost s kojom se ne možete ili ne znate nositi, svakako potražite pomoć stručnjaka; pedijatra, psihologa, pedagoga ili dječjeg psihijatra!
Beba i adolescent
Granice po pitanju godina u rađanju gotovo da više i ne postoje. Sve kasnije ostvarivanje majčinstva rezultira i povećom dobnom granicom između prvog i drugog djeteta. Kod velike razlike u dobi djece dolazi do specifičnog problema kod kojega se morate uskladiti s primarnim bebinim potrebama i burnim hormonima vašeg adolescenta. Važno je znati da dobno stariji brat ili sestra također mogu imati probleme zbog dijeljenja pažnje koju su godinama imali samo za sebe, baš kao i djeca u mlađoj dobi. U ovom slučaju važno je naglasiti kako dijete nije i ne smije postati treći roditelj! Pohvalno je da tinejđer pomogne oko bebe u svim segmentima, izvede bebu u šetnju, ali ne može svoj život zanemariti radi bige o braci ili seki. Ono mora proživjeti svoju mladost i sve faze kroz koje prolazi u svojim osjetljivim godinama. Iako se čine odraslima i već su samostalni, nemojte ih zanemariti! Odvojite određeno vrijeme u danu kada se možete posvetiti samo njima, jer iako se doimaju veliki, emotivno su djeca u vrlo osjetljivom razdoblju kojima su potrebni roditelji.
Ljubav prema drugom djetetu
Ne zaboravimo koju riječ posvetiti i strahovima koji se tiču samih roditelja. Kada roditelji čekaju svoje prvo dijete često se pitaju koliko će ga voljeti, zatrpani pričama iz svoje okoline o beskrajnoj ljubavi između roditelja i djeteta. Nakon što osjete taj silan intenzitet ljubavi, dolazi strah hoće li i drugo (treće, četvrto…) dijete voljeti jednako kao prvo i da li je to uopće moguće. Naravno da je iskustvo prvog djeteta specifično u svim segmentima. Ono mijenja dinamiku dosadašnjeg života u kojem dijete nije bilo prisutno. Muškarci i žene se prvi put sreću s ulogom sebe kao oca i majke, a ne samo kao partnera. Javlja se novi, dotad nepoznat osjećaj ljubavi, ali i straha. Uplašeni ste, neiskusni i zbunjeni, svaki dan vam se čini kao još jedna enciklopedija koju morate svladati. Međutim, ne zaboravite, svako dijete je individua za sebe, svaka trudnoća, porod i novo majčinstvo su zasebno iskustvo sa svojim karakteristikama, ali unatoč svemu roditelj ima dovoljno ljubavi za svu svoju djecu!
Piše: Maja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar
Literatura: Milivoj Jovančević i suradnici: Godine prve: zašto su važne, Naomi Aldort: Što nas djeca mogu naučiti, Dječja i adolescentna psihijatrija (Staniša Nikolić, Marijana Marangunić i suradnici)