Neki kažu da su djeca nužno zlo da bi se dobili unuci, da se djeca odgajaju , a unuci maze i vole… Mnogi odrasli, tek kad se nađu u ulozi bake i djeda, shvate koliko su toga propustili sa svojom djecom, shvate da su se s njima trebali više igrati, a manje raditi, više šetati, putovati, ostaviti sve, sjesti na pod i slagati kockice… No, neke stvari, unatoč ogromnoj ljubavi, ni bake i djedovi ne bi trebali činiti.
Tko tu koga štiti?
Činjenica je da se bake i djedovi ponekad osjećaju nepotrebnima, odbačenima i neuvaženima od članova obitelji, pa čine sve kako bi unuke što više vezali za sebe i na taj način se osjetili potrebnima i vrijednima. Ponekad zaista idu tako daleko da ne dozvoljavaju roditeljima da djeci postavljaju granice, “štite ih” od roditelja, pozivaju se na svoje iskustvo i mudrost i nameću roditeljima svoje stavove o odgoju. U tim obiteljima često dolazi do konflikata između mlađe i starije generacije, a pri tome naravno stradaju djeca. Naime, djeca koja moraju testirati granice svakog člana obitelji (jer one nisu jasno postavljene) i nemaju jasne smjernice u odgoju postaju nesigurna, nervozna, zahtjevna i manipulativna. To sve ometa njihovu psihosocijalnu prilagodbu.
Rješenje takve situacije je jedino u fizičkom razdvajanju roditelja s djetetom od bake i djeda. Ako je to nemoguće te moraju ostati živjeti zajedno, potrebno je da se svi članovi obitelji dogovore i prihvate činjenicu da su roditelj ti koji trebaju imati glavnu ulogu u odgoju djeteta i donositi svakodnevne odluke u odnosu na slobodne aktivnosti, postavljanje granica, vrijeme odlaska na spavanje i slično.
Dok mame nema, baka je šefica
No, dok roditelji rade, bake i djedovi donose odluke koje bi, naravno, trebale biti usklađene s roditeljskim odlukama i stavovima. Nije preporučljivo da bake i djedovi, dok čuvaju djecu, za svoju popustljivost pronalaze razloge da nisu oni ti koji trebaju odgajati dijete i plaše ga roditeljem – “Vidjet ćeš ti kad ti mama dođe s posla!”. Sve nesporazume i konflikte s unucima bi trebali rješavati odmah, a ne čekati da dođu roditelji od kojih se onda očekuje da budu suci i razrješavaju konflikte umjesto da se posvete djetetu, razgovaraju i igraju se s njim. Roditeljima se preporuča da i oni potaknu dijete, baku i djeda da sami razrješavaju nesporazume.
I bake se umaraju…
Roditelji bi također trebali voditi računa o tome da se bake i djedovi ponekad trebaju i odmoriti od djece, posvetiti se sebi, jedno drugome i svojim hobijima, osobito ako žive pod istim krovom s roditeljima i djetetom. Iako im provoditi vrijeme s djetetom predstavlja veselje, moramo voditi računa o tome da to ponekad može biti opterećenje. Zato je preporučljivo pitati ih o tome da li im odgovara da pričuvaju unučad i prihvatiti bez ljutnje njihovo ne.
Ako ne žive pod istim krovom s bakom i djedom, neki roditelji kad dođu s posla, često pošalju dijete baki i djedu kako bi imali više vremena za sebe i svoje poslove. Iako djeca možda to i ne žele, roditelji ih prisiljavaju da sve vikende i praznike provode s njima. Nije dobro da roditelji forsiraju odnos između unučadi i baki i djedova, već se preporuča dati djetetu priliku da razgovara ili piše baki i djedu i ohrabriti ga da ostane u kontaktu s njima zato što to želi, a ne zato što to mora.