Iako je to bilo prije 5 godina, i danas se sjećam kada mi je ginekolog rekao kako on ne vidi ništa što bi moglo biti uzrok tome što ni nakon 2 godine nisam ostala trudna! Nekako sam se nadala da će mi on reći uzrok, izliječiti ga i da ću konačno zatrudnjeti.
No to nije bilo tako! Što sad? Što je naš idući korak? – pitala sam ga. Uputio nas je na odjel za humanu reprodukciju. Što je uopće to? Stvarno nisam ništa znala. Potpomognuta oplodnja? Što je uopće to i kako se to radi?
Dogovorili smo termin i nestrpljivo čekali. Došao je i dan našeg termina. Bili smo kao djeca koja dolaze prvi put u vrtić, nismo znali što nas čeka! Doktor nas je preslušao, objasnio nam što nas otprilike čeka, ali da bi počeli s bilo kakvim postupcima, morali smo oboje napraviti pretrage kako bi se saznao uzrok našega problema.
Muž je morao obaviti spermiogram, koji je bio u redu, a ja pretragu prohodnosti jajovoda, koja nije nimalo ugodna i koja je dala poražavajuće rezultate. Budući da imam samo jedan jajnik i jajovod koji je trebalo pregledati, brzo je utvrđeno da je taj jedan, začepljen i da nije uopće prohodan te zato ne dolazi do trudnoće .
Doktor nas je naručio i opet smo čekali termin za postupak. Prvi postupak je bio inseminacija bez stimulacije, što u mom slučaju nije moglo rezultirati uspješnim ishodom pa smo se nakon još jednog termina i čekanja po nekoliko mjeseci između postupaka, odlučili za privatnika koji se jedini usudio raditi postupak oplodnje sa stimulacijom, jer ja imam transplantiranu jetru i davanje hormona moglo bi zakomplicirali moje stanje.
Kod privatnika može se u postupak svakog mjeseca ako su postupci bez stimulacije ili svakog drugog mjeseca, ovisno o jačini stimulacije.
Nakon nekoliko ivf oplodnji, stimulacija kako bi tijelo proizvelo što više jajnih stanica koje se onda vade punktiranjem i spajaju sa sjemenom koje daje muž te se nakon nekoliko dana transferiraju u maternicu, morali smo i mi napraviti pauzu, što zbog financijske situacije, što zbog psihičke.
Naime, svaki neuspjeh nakon što daš sve svoje nade, loše utječe na psihu žene koja prolazi sve te bolne procese. U tom iščekivanju novog postupka nakon što se oboje malo oporavimo, otišli smo na putovanje, opustili se, ništa nismo očekivali.
Došao je i mjesec kada smo trebali krenuti u novi postupak k našem doktoru, ali ja nikako da dobijem mjesečnicu, a u postupak se kreće oko trećeg dana ciklusa.
Otišla sam onom doktoru koji mi je radio pretragu prohodnosti jajovoda i on mi je potvrdio trudnoću te nakon što sam mu ja rekla da je to nemoguće i da mi je on sam rekao da ja ne mogu ostati trudna, rekao kako ta pretraga može biti i liječenje. Ne moram ni reći kako mojoj sreći nije bilo kraja.
Mnogi su poslije toga rekli da zašto smo uopće i išli na tolike bolne i skupe postupke, da smo mogli samo čekati, ali ja ne mislim tako, mislim da su sve te stimulacije potakle nešto u mom tijelu i da sam zato ostala trudna no to će zauvijek ostati enigma.
Foto: Monkey Business Images/Shutterstock
Odgovori