Piše: Silva Kalem, odgojitelj, DV Šegrt Hlapić
Od najranije dječje dobi postavlja se pitanja: „Kada djeca prestaju spavati popodne?“.
Sva živa bića trebaju san. To je primarna aktivnost mozga za vrijeme ranog razvoja. Ritam budnosti i spavanja je reguliran ritmom dana i noći, a potrebno je određeno vrijeme da se ova dva ritma usklade. To se počinje događati nakon otprilike 6 tjedana od rođenja, a ravnomjerni ciklusi se uspostave u prosjeku nakon tri do šest mjeseci starosti djeteta.
Većina djece izbacuju popodnevni odmor između treće i pete godine života. Dnevno spavanje važno je kako bi se djetetovo tijelo odmorilo od raznih dnevnih aktivnosti. Ukoliko ipak dijete izbaci dnevni odmor iz svoje rutine prerano u organizmu će se nakupljati hormon pod nazivom kortizol koji nepovoljno djeluje na ponašanje djeteta, najčešće u vidu čestih tantruma te smanjenje pažnje. Stoga je vrlo važno da roditelji prepoznaju treba li dijete nastaviti sa dnevnim spavanjem ili je u stanju izdržati dan bez odmora.
Količina i broj dnevnih odmora mijenja se ovisno o dobi djeteta.
Preporuke National Sleep Foundation za ukupne sate sna prema dobi su slijedeće:
Novorođenče do 2 mjeseca: 10,5 do 18 sati sna
3-12 mjeseci: 9,5 do 14 sati sna
1-3 godine: 12 do 14 sati sna
3-5 godina: 11 do 13 sati sna
5-12 godina: 10 do 11 sati sna
13-18 godina: oko 9 sati sna
Primjerice, djeca u dobi od tri do pet godina ukupno spavaju deset do trinaest sati tijekom 24 sata.
No, nismo svi jednaki i ne treba svu djecu svrstavati u isti kalup, jer postoje djeca koja se ne uklapaju u ove okvire i koja sasvim normalno funkcioniraju i bez zadane količine sati spavanja. Ne možemo forsirati dijete da spava preko dana, ukoliko ono nije umorno i ne može zaspati. Tjerati dijete koje nije umorno i sasvim se normalno ponaša tijekom dana, bez znakova umora i nervoze, sasvim je besmisleno.
Odgovor na pitanje „Kada je dijete spremno izbaciti popodnevni odmor?“ ovisi o više čimbenika, o djetetovoj količini energije, temperamentu, vrsti aktivnosti tijekom dana, količini sna koju dobiva noću, dnevnoj dinamici i slično. Neka djeca, već sa tri godine, prestanu spavati kroz dan i ukoliko normalno funkcioniraju, to je sasvim u redu, dok će neka djeca spavati danju i sa pet godina ukoliko im je to potrebno. Dakle odgovor na traženo pitanje je da pravila nema.
Znakovi da je djeci još uvijek potreban dnevni odmor:
- brzo se naljute
- neraspoloženi su
- nespretni su
- zaboravni su
- plačljivi
- imaju napade bijesa
- nedostatak entuzijazma
Neke statistike nam govore kako do četvrte godine života, danju spava čak 40% djece, dok do pete godine života to čini 30%, u koju od kategorija spada vaše dijete procijeniti ćete sami, sukladno njegovom ponašanju.
U vrtićkoj rutini dnevni je odmor djeci prilika za odmor i opuštanje nakon ručka i dinamičnog prijepodneva. Moramo razumjeti kako je većini djece vrtićka dinamika mnogo zahtjevnija od one kućne, stoga postoje djeca koja kod kuće više ne spavaju popodne, dok to u vrtiću uredno čine. Ukoliko dijete više ne spava danju, a ostala djeca u skupini to čine, preporuka svakog odgojitelja je da se ipak odmori i opusti neko vrijeme uz laganu glazbu, slušanje zvukova iz prirode, čitanje priča od strane odgojitelja, a nakon odmora, vrijeme do ponovne igre s prijateljima, može popuniti tihom igrom dok ostala djeca spavaju. Na ovaj način dijete razvija prosocijalna ponašanja učeći se zadovoljavanju vlastitih potreba, primjerice neka tiha aktivnost, uz istovremeno uvažavanje potreba drugih u skupini, u našem primjeru za dnevnim odmorom.
Neprimjereno je „tjerati“ pospano dijete da ostane budno, jednako kao i ono koje nije pospano da spava. Dijete koje leži mirno dva sata, ne baveći se pritom nikakvom aktivnošću, osim što će biti frustrirano radi nekonstruktivno provedenog vremena, gubi povjerenje u odraslu osobu da će se adekvatno pobrinuti za njega. Odgojne metode treba prilagoditi potrebama djeteta gradeći dobar odnos temeljen na uvažavanju individualnosti svakog pojedinca u grupi.
Važno je napomenuti kako je noćni san važniji od onog dnevnog, osobito u dječjoj dobi, jer se hormoni apetita i rasta luče tijekom noćnog sna. Ukoliko dijete ima poteškoća s koncentracijom postoji vjerojatnost da ne dobiva dovoljno sna. Prekasni odlazak na spavanje, spavanje u prostoriji s elektroničkim uređajima te izloženost plavoj svjetlosti pred san, ometaju dobru praksu uspavljivanja i spavanja.
Znakovi spremnosti djeteta za izbacivanje dnevnog odmora iz rutine:
- djetetu treba dugo da zaspi u vrijeme popodnevnog odmora
- nije umorno kada je vrijeme za noćno spavanje
- tijekom dana ne pokazuje znakove umora, niti razdražljivost
- u stanju je ostati budno tijekom cijelog dana, dok navečer lako zaspe u uobičajeno vrijeme
Na kraju, nužno je naglasiti kako je svako dijete jedinstveno, drukčije i posebno. Kako u svemu ostalome, tako se te razlike primjećuju i pri navikama spavanja. Ne postoje smjernice koje bi nam dale odgovor na pitanje „Kada bi dijete trebalo prestati spavati popodne?“. Kada dođe vrijeme za to, znati ćete!