Noćno mokrenje ili enureza kod djece je česta tema. Prema nekim procjenama gotovo svako treće dijete do šeste godine barem katkad s time ima problema. Kod određenog broja djece noćno mokrenje se nastavlja i do puberteta no u nekom trenutku PRESTAJE.
Osim kod slučajeva specifičnih smetnji i oboljenja, niti jedna odrasla osoba ne mokri u krevet! Misao koja (možda) može poslužiti kao mala utjeha napaćenim roditeljima koji ne znaju kako pristupiti problemu noćnog mokrenja kod svog djeteta.
Kad dijete nikada nije ostalo suho cijele noći više od prosječno dvije noći tjedno i nije imalo dulja razdoblja bez noćnog mokrenja, govorimo o primarnoj enurezi.
Kod sekundarne enureze dijete je već imalo jedno ili više duljih razdoblja bez noćnog mokrenja. Kod sekundarne enureze često igraju ulogu i emocionalni čimbenici.
Između ostalog, postoje dva tjelesna čimbenika koja mogu doprinijeti problemu noćnog mokrenja. Postoji hormonalni ciklus koji svakodnevno uzrokuje u određenom trenutku izlijevanje antidiuretičnih hormona, otprilike u vrijeme zalaska sunca, što smanjuje izlučivanje urina iz bubrega sve do duboko u noć, tako da se mjehur ne napuni sve do jutra. Taj hormonalni ciklus nije prisutan u trenutku rođenja. Kod mnoge se djece razvija u dobi između druge i šeste godine, kod drugih između šeste godine i puberteta, a kod nekih se uopće ne razvije.
Daljnji faktor je sposobnost djeteta da se probudi prije nego što se pomokri u krevet. Za neku djecu je ostati suh cijele noći prirodni nastavak učenja kontrole nad mjehurom tijekom dana. Kod druge djeca, iz niza razloga dolazi do smetnji pri razvoju te sposobnosti.
Psiholozi ponekad naglašavaju psihološki aspekt noćnog mokrenja, nazivajući ga “plač kroz mjehur”. Istraživanja do sada nisu potvrdila tu pretpostavku, tako da je vjerojatno ispravnije govoriti o poteškoći opuštanja – dijete je tijekom dana aktivno i napeto, bez razdoblja opuštenosti te kad napokon zaspi (opusti se), ima poteškoća ponovo priječi u budno stanje.
Osnovni zadatak djeteta jest da se nauči probuditi prije negoli dođe do ispuštanja mokraće.
ŠTO NIJE PREPORUČLJIVO ČINITI:
Buditi dijete, nositi ga na WC dok je u polusnu kako bi se pomokrilo. Koliko god to privremeno može izgledati učinkovito, zapravo predstavlja poruku djetetu da i dalje može mokriti u polusnenom/snenom stanju, a odrasli preuzimaju brigu oko odlaska na WC.
Nikako ne treba dijete posramljivati, kažnjavati, prijetiti mu i sl. Na taj način se samo produbljuje trauma i cijela tema noćnog mokrenja dobiva na težini. U praksi se katkad primjenjuje medikamentozna terapija – sintetski hormoni (kao zamjena za gore navedeni) te triciklički antidepresivi, u trajanju najdulje od tri mjeseca, no iako lijekovi mogu donijeti prolazno poboljšanje, njihove su nuspojave i moguće opasnosti daleko veće i dalekosežnije.
Pelene mogu predstavljati prikladno rješenje u nekim situacijama (npr. kod noćenja izvan kuće), no ponovno ne pružaju poticaj djetetu da se nauči probuditi na vrijeme.
ŠTO MOŽE POMOĆI KOD NOĆNOG MOKRENJA:
U behavior terapiji noćnog mokrenja se često primjenjuje tehnika potkrepljivanja željenog ponašanja, npr. tako da dijete svako jutro kad se probudi suho nacrta u svoju za tu svrhu nabavljenu tekicu sunce te za svaka tri sunca dobije neku malu nagradu (npr. čokoladicu ili mu majka pročita omiljenu priču i sl.).
Dogovoriti s djetetom da, kad se probudi mokro, samo s kreveta skine mokru posteljinu i odnese je na za to predviđeno mjesto. Taj postupak potiče dijete da samo brine o suhoći svojeg kreveta. No važno je da taj dogovor na topao i smiren način bude ponuđen kao oblik pomoći djetetu te da nipošto ne poprimi prizvuk kazne.
Postoje aparatići namijenjeni za pomoć kod enureze, koji su u dodiru s plahtom i čim ona postaje mokra aktivira se alarm i budi dijete. Nastoji se utjecati na stvaranje veze između opuštanja urina i buđenja.
Od prirodnih lijekova u mnogim slučajevima se pokazalo korisnim da dijete prije spavanja uzme žlicu meda, a postoje biljni preparati, npr. Bachove kapi, koji djeluju na psihološki aspekt poteškoće.
Kako ne bismo zanemarili psihološku razinu, dobro je da roditelji razmisle o svojem trenutnom životnom kontekstu i vide da li su prisutni veći izvori stresa, kako za dijete tako i za njih same. Prema sistemskom pristupu niti jedan član obitelji nije izolirana jedinka već su svi dijelovi veće cjeline te kao takvi utječu jedni na druge.
Nadalje su se u nekim slučajevima pokazale korisne vježbe opuštanja koje se provode više puta tijekom dana s ciljem otpuštanja eventualne nagomilane napetosti. Opuštajući učinak ima i igranje s pijeskom, zemljom, vodom.
U svakom slučaju koristan će biti opušten pristup noćnom mokrenju. Ono jeste neugodna navika ali nije opasno, javlja se kod razmjerno velikog broja djece i bilo bi šteta da baci sjenu na – po mogućnosti sunčane i radosne – prve godine djetinjstva.