Mnogi su roditelji u dvojbi kada i gdje trebaju potražiti stručnu pomoć ako posumnjaju da im dijete ima kakvih teškoća u govoru. Koji su najčešći govorni poremećaji kod djece predškolske dobi, te na koje načine roditelji mogu poticati komunikacijski, jezični i govorni razvoj djeteta? Što je primjereno kojoj dobi i kako sami možete provjeriti razvija li se uredno govor vašeg djeteta? Na ta pitanja odgovara profesorica logoped Renata Kožul, iz zagrebačkog Logopedskog centra “Logos”.
Kada potražiti stručnu pomoć
Prema riječima naše sugovornice, poremećaji koji se najčešće javljaju u predškolskoj dobi su poremećaj izgovora glasova i mucanje, dok u školskoj dobi najviše glavobolja zadaju teškoće čitanja i pisanja.
“Dislalija ili poremećaj izgovora glasova najčešći je govorni poremećaj kod djece. Može se javiti samostalno ili prati neke druge govorne poremećaje. Očituje se kao izostavljanje glasova unutar riječi (npr. umjesto riba – dijete kaže iba), kao zamjena glasova nekim drugim glasovima ili kao iskrivljen izgovor glasova. Roditelji se trebaju zabrinuti ako dijete sa 5-5,5 godina još uvijek nije usvojilo pravilan izgovor svih glasova, a što onda zahtijeva stručnu pomoć i odlazak logopedu”, ističe prof. R.Kožul. Dijagnoza usporen razvoj govora najčešća je kod djece čiji je govor još u razvoju, ali sporije u odnosu na vršnjake. Djeca razumiju što im se govori, ali sama ne govore dovoljno, nemaju formiranu rečenicu, u rečenici nedostaju glagoli, veznici, rječnik je siromašan, na govor ih treba posebno poticati.
Mucanje ili poremećaj tečnosti govora
Mucanje je poremećaj tečnosti govora koji karakteriziraju ponavljanja dijelova riječi ili rečenica, produljivanje glasova, zastoji u govoru te umetanje različitih glasova ili poštapalica. Roditelje koji kod svog djeteta primijete neke znakove mucanja, prof. logoped R.Kožul savjetuje da što prije potraže pomoć logopeda, koji će procijeniti učestalost i oblik govornih netečnosti te dati potrebne savjete. “Kod mucanja važno je ne naglašavati djetetov način govora, zadirkivati ga i ispravljati. Djetetu govorite nešto sporijim i opuštenijim tempom. Slušajte što dijete govori, a ne kako govori. Što manje tražite od djeteta da govori, postavljajte mu pitanja na koja može odgovoriti jednom do dvije riječi, čitajte mu vesele i lagane priče smirenim i laganim tempom i nemojte od mucanja učiniti nešto čega se treba sramiti. Pravog mucanja nema bez svijesti o poremećaju.”
Govor kao vještina
Često se roditelji logopedima javljaju s pitanjem što je zapravo u razvoju govora primjereno kojoj dobi te kako pratiti i poticati djetetov govor?
“Kada je u dobi od 2-3 godine obratite pažnju ima li dijete riječ za gotovo sve stvari i pojmove. Koristi li se rečenicama od 2-3 riječi i postavlja li pitanja. Govor bi trebao biti većinom razumljiv poznatom krugu slušača. Dijete često traži predmete imenujući ih. Kod djece od 3-4 godine govor je najčešće razumljiv i nepoznatima. Govori o događajima u vrtiću i kod prijatelja. Služi se brojnim rečenicama koje imaju četiri i više riječi. Izgovor nekih glasova još uvijek ne mora biti pravilan (szc, šžč, r).
Dijete koje je dobi 4-5 godina razumije gotovo sve što se govori u njegovoj okolini, može slijediti pričanje priče, poznaje 4 osnovne boje, ima pojam broja. Može također ispričati kraći slijed događaja, posjeduje dosta bogat rječnik, te govori tečno s malim brojem pogrešaka u izgovoru i gramatici”, objašnjava Renata Kožul iz Logopedskog centra “Logos”. Taj je centar jedan od osnivača udruge “Adduco” čiji je rad usmjeren edukaciji stručnjaka i roditelja o govorno-jezičnoj problematici.