Vjerojatno ste se puno puta zapitali kako djetetu na pravi način reći “NE”, a da vas ono pritom i posluša. Više ne možete ni nabrojati koliko ste u jednom danu izgovorili: “Ne diraj mašinu”, “Pusti utičnicu”, “Ne lupaj po stolu žlicom”, itd. Na kraju dana dođe nam da se zapitamo postoji li išta što dijete smije, a da mu mi odmah ne dobacimo NE! Kako bi što bezbolnije i što lakše prešli iz faze «ne diraj to» u fazu «napravi to ovako» ili «to nije za igru ali ovo je», pročitajte sljedeći tekst.
Što djeci znači NE?
Iako često govorimo da naše dijete ne radi ovo ili ono, često zaboravljamo uz to objašnjenje jer smatramo da je naše dijete premalo da bi shvatilo. No, ipak ako želite da vaše dijete postane poslušno, pustite ga koji put da se i ono samo nauči i shvati zašto su neke stvari opasne.
Umjesto zabrane dajte dopuštenje. Recimo, svaki put kad bi dijete diralo pećnicu, bila ona upaljena ili ugašena, više nemojte govoriti NE, već: “Ajde, dotakni i onda se odmakni”. Nakon par puta dijete će primjetiti kako je pećnica kad joj se približi ručicu nekad topla, a nekad hladna: Ubrzo će nakon toga, djetetova opsjednost pećnicom prestati.
Kada želite da se vaše dijete počne ponašati drukčije nego sada, vi reagirate ovako: “Ne cmizdri”, “Smiri se”, “Ne vrišti”, “Ne lupaj”, “Ne divljaj”.
A zna li vaše dijete što vi želite postići ovim zapovijedima (jer to su zapovijedi!)? Neki će reći: «pa naravno da zna», no mnogi od nas nisu svjesni toga da dijete ne zna kako reagirati drugačije jer mu vi niste ničim dali do znanja kako želite da se ponaša.
Zato umjesto onoga “ne lupaj” bolje je reći “ne lupaj tako glasno, zaboljet će te uši”. Umjesto “smiri se, ne divljaj” bolje je reći “nastaviš li tako ozlijedit ćeš se pa ćeš plakati, bolje je da se igraš –ovako-”
Svaki put prije nego izrečete neku zabranu i zapovjednim tonom vrisnete NE, dobro razmislite što želite postići tim svojim NE. Pokušajte zabranu pretvoriti u dopuštenje.
Kada plaču
Situacije kada djeca nešto žele dobiti, prvo zacendraju pa tek onda kroz cendranje mole nešto. To možete riješiti na slijedeći način: “Nino, budeš li cendrao nećeš ništa postići! Urlanje, deranje, vrištanje i cendranje ti kod mene ne prolazi. Ako nešto trebaš i želiš, dođi i reci mi, razgovarati ćemo o tome, ali dok cendraš…ništa, uopće neću s tobom razgovarati.” S vremenom dijete će shvatiti da plakanjem ne može ništa postići, te ovakvim načinom komunikacije učimo dijete da i ono jasno i glasno izrazi svoje želje, stavove, mišljenje, bez straha da će biti neshvaćen.
Kada žele nešto nemoguće
Kad vam dijete dođe s nekom molbom, nekim zahtjevom kojeg smatrate trenutno neizvedivim, neostvarivim, ne brzajte s NE! Time zbunjujete dijete. Nikad nemojte reći “ne, ne dolazi u obzir”.
U situaciji tipa : “Mama, ja bih slagao puzzle ali brat mi ne da” ili ” ja bih išao vani”, ne brzajte s “Ne, ne može, snađi se, pusti me na miru”. U djetetu izazivate bijes i frustraciju jer mu ne želite objasniti zašto se tako ponašate, u biti, djetetu nije jasno što od njega želite, zašto mu to ne dozvoljavate. Reagirajte ovako: “Vani pada kiša, kada prestane možeš vani” ili “Kad brat zaspi, zajedno ćemo slagati puzzle, a sad se igraj s nečim u čemu ti braco neće smetati.”