Katkad roditelji kada uoče tik kod svog djeteta ne znaju što da rade… stoga vam iznosimo neke činjenice kako bismo vas bolje upoznali s tim poremećajem da biste lakše mogli pristupiti problemu kod svog djeteta…
Tik poremećaji su sindromi kod kojih je glavna manifestacija neki oblik tika. A što je tik?
Tik je nevoljan, brz, ponavljajući, neritmički motorni pokret ili glasovna produkcija, naglog nastanka koja ne služi jasnom cilju. Tikovi teže da budu uporni, ali mogu biti zaustavljeni tijekom različitih vremenskih perioda te se mogu i neko vrijeme suprimirati. Suprimiranje tikova dovodi do napetosti koja popušta s izvršenjem te nestaju u snu.
Uzroci nastajanja tikova mogu biti idiopatski (akutni prolazni tikovi, multipli tikovi djetinjstva, multipli tikovi koji perzistiraju tijekom dužeg perioda života, kasniji početak tikova, Gilles de la Tourreteov sindrom), sekundarni (postencefalitički, traume glave, trovanje ugljen-monoksidom, CVI, mentalna retardacija, lijekovi, različite kromosomske aberacije),srodni poremećaji (manirizmi i stereotipije, hiperaktivni sindrom, konvulzije, ekcesivne reakcije na iznenađenje).
Vrlo je važno znati razlike između pojedinih vrsta tikova. I motorni i glasovni tik mogu biti jednostavni ili složeni, iako granice nisu strogo određene. Jednostavni motorni tikovi uključuju žmirkanje, trzanje vratom, slijeganje ramenima i grimase lica, isturanje jezika, istezanje vrata, dok jednostavni glasovni tikovi uključuju kašljucanje, lajanje, šištanje, kihanje. Složeni motorni tikovi uključuju udaranje samog sebe, skakanje, cupkanje, pucketanje prstima, pljuckanje, a složeni glasovni tikovi uključuju ponavljanje određenih riječi (eholalija) i katkad upotrebu socijalno neprihvatljivih (često pogrdnih) riječi (koprolalija), kao i ponavljanje vlastitih glasova ili riječi (palilalija), zviždanje, štucanje.
Tik poremećaji su znatno češći kod dječaka nego kod djevojčica i uobičajena je obiteljska anamneza o tikovima.
Osnovne karakteristike koje razlikuju tikove od drugih motornih poremećaja su iznenadna, brza, prolazna i ograničena priroda pokreta, zajedno s nepostojanjem dokaza o neurološkoj podlozi poremećaja, njihovo ponavljanje (obično) nestajanje tijekom spavanja i lakoća kojom se mogu voljno reproducirati ili suzbiti.
Tikovi se često javljaju kao izolirana pojava, ali je rijetkost da su udruženi s raznim emocionalnim poremećajima.
Kod djece je najčešći prolazni tik poremećaj koji se javlja od druge godine, a najčešći je na uzrastu od 4 ili 5 godine i ne traje duže od 12 mjeseci. Tikovi se obično javljaju u obliku žmirkanja, grimasiranja ili trzanja glavom. U nekim se slučajevima tikovi pojavljuju samo jednom dok se u drugim pojavljuju tijekom više mjeseci.
Vrlo je važno prepoznati mogući tik kod djeteta te promptno reagirati i posavjetovati se sa stručnjakom.