Mogu li se djeca roditi zločesta?

Znakovi i rješenja ako je vaše dijete krenulo krivim putem

Djeca nisu rođena zločesta, no neka naginju nekontroliranom, teškom ponašanju koje može biti genetski naslijeđeno ili naučeno iz okoline, tvrdi prof. John Pearce. Prije nego što stvari odu predaleko, znakovi koji će vam otkriti ove probleme su jake emocionalne reakcije i loša reakcija na promjenu. Napredak takve djece ovisi o roditeljima i školi.

Što možete napraviti?

Profesor Pearce kaže:

Nikad im nemojte “progledati kroz prste” kad se javi njihovo agresivno ponašanje, kao što je primjerice udaranje drugog djeteta. Objasnite mu da to nije prihvatljivo i disciplinirajte ga oduzimajući mu povlastice koje ima (igranje kompjuterskih ili nekih drugih igrica, slatkiše…)

Njegujte brižan i nježan odnos kroz davanje dobrog primjera vlastitim ponašanjem. Objasnite mu kako bi se trebalo ponašati s drugima.

Izbjegavajte agresivne uzore. Nagledajte što gleda na televiziji i u kompjuterskim igricama. Obratite i pozornost na njegove/njezine prijatelje.

Nemojte ignorirati blago loše ponašanje. Dijete treba znati da nije u redu uštipnuti drugo dijete. I morate biti prilično jasni kad mu to objašnjavate. Nikako to nemojte činiti kroz šalu, jer bi vas mogao krivo shvatiti.

Znakovi upozorenja

Ozbiljni znakovi da je vaše dijete krenulo krivim putem uključuju:

Maltretiranje i mučenje životinja.

Napadanje druge djece – fizički i psihički, iako ste im to izričito zabranili.

Nedostatak pokazivanja grižnje savjesti za učinjeno.

Vidljivo uživanje u prije spomenutim negativnim radnjama.

Nepredvidivo ponašanje, kao što su nasilni ispadi bijesa.

Jesu li već u nevolji?

Ako je vaše dijete napravilo nešto loše, pokušajte saznati zašto. Možda vaše dijete prolazi kroz neku krizu u životu, stres u vrtiću ili školi ili je ljubomorno na novu bebu u kući.

Porazgovarajte s vašim djetetom kako biste ustanovili shvaća li koliko je povrijedila žrtvu. Objasnite da je psihičko maltretiranje jednako kao i udaranje nekog. Nazovite školu i roditelje tog djeteta, te im se ispričajte.

Neka vaše dijete napiše poruku isprike. Pomozite mu da pronađe druge načine da se riješi ljutnje kad osjeti da se mora iskaliti.

… ili izvan kontrole?

Ako vaše dijete nastavlja s ovim negativnim ponašanje, odnosno ako nastavlja biti maleni agresor, morate još upornije i čvršće pratiti sve ovo i postaviti čvršća pravila. Dajte im jasno do znanja što je dozvoljeno, a što nije. Pohvalite dijete kad je bilo dobro. Dajte mu kratkotrajne ciljeve kako biste ga ohrabrili.

Vi sami porazgovarajte s psihologom u školi i razmislite o tome da vaše dijete pošaljete k psihologu na razgovor. A ako vaše dijete loše navike uči iz bliske okoline, razmislite i o obiteljskom posjetu stručnjaku.

Dobro je razgovarati

Koliko god da ste ljuti ili uznemireni ponašanjem svog djeteta, veoma je važno da nastavite komunicirati s njime ili ako odbija razgovarati s vama, uputite ga psihologu.

Djeca koja se loše ponašaju, znaju da čine nešto loše. Često se osjećaju da ih okolina osuđuje, pa smanjite kritiku i pohvalite ga kad čini nešto dobro.

Porazgovarajte s drugim roditeljima i učiteljima, možda će imati više razumijevanja nego što mislite.

Provodit više vremena s problematičnim djetetom. To će vam pomoći da nanovno izgradite dobar odnos i potaknuti ga da vam se povjeri.

Jeste li znali?

Istraživanje provedeno na Sveučilištu Bergen u Norveškoj, u trajanju od 30 godina, otkrilo je da djeca koja su bila nasilna u djetinjstvu imaju četiri puta veću šansu da nastave biti nasilni – u vezama i svakodnevnom životu. Dakle, radi se o problemu koji neće nestati sam od sebe, kad dijete naraste i bolje shvati što radi.