Mama, igramo se doktora

Scena u kojoj zateknu svoju 5-godišnjakinju i njezinog vršnjaka bez majice ili hlačica, kako se igraju doktora, uznemiruje i iznenađuje roditelje. Razlog tome je što djecu ne doživljavamo kao seksualna bića. Čak je i Sigmund Freud gotovo protjeran iz akademske zajednice i profesije kada je tvrdio da su mala djeca, čak i bebe, seksualna bića.

Suvremena psihologija ipak se u jednom djelu slaže s Freudom. Naime, često se može vidjeti bebe kako se dotiču po određenim dijelovima tijela, a najčešće se u takva istraživanja upuštaju kada su umorna. Do 3. ili 4. godine postaju znatiželjna otkrivati razlike između tijela odraslih i svog tijela te razlike između curica i dečki. Te razlike često ispituju i istražuju kroz “igranje doktora”. Ako smo iskreni prema sebi, i sami smo se kao mali igrali doktora i istraživali na sličan način.

Što učiniti kada otkrijemo da se naš predškolac razodjeven igra doktora? Ako ne znamo što bismo učinili na licu mjesta, najbolje je ne učiniti ništa. Ono što nije preporučljivo je da vičemo na djecu “To nije prikladno! To se ne smije! Da se više nikad niste igrali tako!”. Djeca ne razumiju da rade nešto loše. Ona su znatiželjna i uče kroz istraživanje. Nije dobro nametnuti im osjećaj krivnje zbog toga.

Kasnije kroz život, roditelji žele da djeca osjećaju kako mogu postaviti bilo koje pitanje o bilo čemu bez stida ili straha. Takav odnos može se početi graditi već u predškolskoj dobi tako da saznamo koje stvari djecu zanimaju i pokušamo im odgovoriti na način prikladan za njihovu dob.

Nakon scene “igranja doktora” idelano je vrijeme da pitamo dijete da li ga zanima ljudsko tijelo i što želi znati. Najvjerojatnije će ga zanimati po čemu se tijela dječaka i djevojčica razlikuju i zašto. Na ta pitanja treba djetetu odgovoriti na način da ih ono razumije.

Nakon toga s djetetom možemo pričati i o dodirivanju, odnosno kako se osjeća kada ga vršnjak dodiruje – dobro, loše ili oboje. To je dobra podloga za učenje djeteta o tome da samo ono ima pravo odlučivati o svome tijelu na način da mu objasnimo kako mogu dozvoliti da im drugi ljudi dodiruju neke dijelove tijela u interakciji (primjerice ruke i leđa), ali da postoje i dijelovi tijela koje ne smije nitko dirati.

Naravno, postoje i realne opasnosti kod igranja doktora na koje treba pripaziti. Ako je primjerice jedno dijete starije od drugog i igre doktora se ponavljaju, tada se treba zabrinuti, jer je moguće da starije dijete na tome inzistira. Isto tako, pokušajte dijete držati podalje od erotskih sadržaja na televiziji, jer djeca vole kopirati nešto što su vidjela.

Ako pak imate bilo kakvih sumnji vezano uz seksulano ponašanje djeteta, najbolje je potražiti pomoć dječjeg psihologa.