Imati kućnog ljubimca ili ne, dvojba je u mnogim obiteljima s djecom. Jesu li djeca spremna/sposobna za takvu vrstu odgovornosti?
Vaša prva pomisao je da bi kućni ljubimac kod vas imao sudbinu svake druge igračke ili novosti nekog drugog oblika; u početku je zanimljiva i dijete se igra samo s njome, a kad se zasiti, ostavi je po strani i zaboravi na nju. Vjerojatno se pribojavate da će na kraju krajeva sva briga o kućnom ljubimcu spasti samo na vas.
Ali svaka medalja ima dvije strane; život s kućnim ljubimcem ima mnogobrojne pozitivne, ali i negativne strane. U ovom tekstu ćemo govoriti samo o pozitivnim stranama.
Djeca u interakciji s ljubimcem koji u potpunosti ovisi o njima, uče razumjeti potrebe i osjećaje životinja, ali i ljudskih bića, i to od najranije dobi. Vezanost za ljubimca utječe i na pozitivno emocionalno funkcioniranje.
Djeca koja se brinu za svoje kućne ljubimce osjećaju veću empatiju prema drugim ljudima. Za to nije presudno samo posjedovanje ljubimca, već suosjećanje koje djeca osjećaju prema svojim ljubimcima, jer je to osjećanje povezano s empatijom prema ljudima.
Ljubimci kao odgovor na ljubav svojih vlasnika pružaju “socijalnu” potporu i na taj način kod ljudi stvaraju osjećaj bezuvjetne prihvaćenosti, za razliku od pripadnika ljudske vrste koji su skloni prosuđivanju i kritiziranju drugih. I za djecu ljubimci predstavljaju izvor bezuvjetne naklonosti jer ih ljubimci prihvaćaju i vole bezuvjetno (čak i kada ih dijete naljuti).
Život s ljubimcem čak može olakšati usvajanje jezika i povećati verbalne vještine u djece. To dolazi kao rezultat toga što ljubimac funkcionira kao slušač djetetova govora, ali i kao atraktivni verbalni poticaj, izazivajući komunikaciju u djetetu u formi pohvale, naredbi, hrabrenja i uskraćivanja. No ipak nema stvarnih dokaza koji bi podupirali ove hipoteze.
Testovi imunološkog sustava utvrdili su da djeca s ljubimcima imaju stabilnije imunološke sustave – pokazavši da su sposobniji obraniti se od bolesti.
Roditeljska uloga
Vi ste odlučujuća karika u odabiru kućnog ljubimca budući da dajete zadnju riječ na odluku o tome hoće li kućni ljubimac postati članom kućanstva ili ne. Istraživanja su pokazala da ljudi koji su imali ljubimca u djetinjstvu u većem broju posjeduju ljubimca i u odrasloj dobi, općenito imaju pozitivniji stav prema ljubimcu i bolje razumiju neverbalne znakove koje im životinja šalje.
Mnogi roditelji priznaju da ljubimci mogu biti dragocjena pomoć kada djecu treba podučiti važnim životnim događajima. Postoje dvije situacije u kojima roditeljska reakcija možda ponajviše utječe na dijete – kad životinja dođe na svijet i kada ugine. Djeca u obitelji s kućnim ljubimcem će po svoj prilici doživjeti i njegovu smrt.
To je bolno iskustvo i način na koji se njihovi roditelji i ostali bližnji nose s tom situacijom utječe značajno na to kako će se dijete općenito nositi sa smrću tijekom života. Važno je da roditelji otvoreno govore o tuzi koju osjećaju te da uz to vezane osjećaje podijele s djetetom. Na suprotnoj se strani nalazi rođenje životinje. Djeci su to uglavnom uzbudljivi trenuci u kojima se roditeljima pruža prilika da objasne kako život počinje pa to može biti i neki početni oblik spolnog odgoja.