KRIVA DRŽANJA I DEFORMACIJE KRALJEŽNICE
Kralježnica se sastoji od nekoliko dijelova; vratnog, prsnog, lumbalnog, sakralnog i trtičnog dijela. Ona se mijenja tijekom života. Nakon rođenja, kralježnica je ravna, na njoj se ne vide krivine, dok kod odraslog čovjeka ima oblik slova „S“. Nakon 3 do 4 mjeseca pojavljuju se prvi „zavoji“. Prsni dio se razvija kada dijete počne sjediti, a nakon toga se razvija i vratni dio. Lumbalna krivina razvija se nakon što dijete počne stajati i hodati. Od 15 – e godine sakralna kralježnica postaje sakralna kost, a trtična kralježnica postaje trtična kost.
Kralježnica je oslonac i „stup“ tijela koja svojim fiziološkim zavojima stabilizira tijelo, pruža zaštitu kralježnoj moždini i omogućuje pokretanje trupa. Cijelo tijelo je povezano takozvanim kinetičkim lancima i dijelovi tijela međusobno utječu jedni na druge. Primjerice, spušteno stopalo može nakon niza godina utjecati na koljeno, što se preko kuka prenosi na kralježnicu i izaziva negativne posljedice.
Bolovi u kralježnici su danas vrlo čest problem kod odraslih ljudi, naime čovjek kada prijeđe 30-u godinu počinje osjećati prve disbalanse koji se očituju kao bol u nekom dijelu kralježnice. Stečena krvi držanja datiraju od najranije dobi, čak i od vrtićke.
Najčešća loša držanja i/ili deformacije su skolioza ili skoliotično loše držanje, kifoza ili kifotično loše držanje i lordoza ili lordotično loše držanje. Razlika između lošeg držanja i deformacije je ta da loše držanje nije ostavilo posljedice na koštanim strukturama, odnosno ispravljanjem disbalansa mišića ona se mogu ispraviti.
SKOLIOZA I SKOLIOTIČNO LOŠE DRŽANJE
To je položaj kralježnice kada kralježnica zauzima položaj u obliku „blagog“ slova C u lijevu ili desnu stranu. Postoje strukturalne i nestrukturalne skolioze. Strukturalne osim postraničnog iskrivljenja imaju i rotaciju kralježaka, dok toga kod nestrukturalnih nema i iskrivljenje se vidi samo u pretklonu. Roditelj može prepoznati skoliozu ili skoliotično loše držanje ako primijeti sljedeće disbalanse kod djeteta:
- jedno rame je više od drugoga
- jedna lopatica je izbočenija od druge
- spine iliace (koštana izbočenja na prednjoj strani zdjelice) su asimetrične – jedna je viša od druge ili je jedna ispred druge
- pri pretklonu trupa jedna strana leđa je izbočenija od druge
Stupanj skolioze određuje se prema Cobbu, pa tako u slučajevima do 20 stupnjeva se liječe isključivo kineziterapijom, iznad toga do 50 stupnjeva nošenjem ortoze i kineziterapijom, a iznad 50 stupnjeva se uglavnom preporučuje i kirurško liječenje.
Cilj kineziterapije je produžiti skraćeno mišičje i ojačati istegnuto (slabo) mišičje i tako postići mišićni disbalans i prevenirati prelazak iz lošeg držanja u deformaciju kralježnice.
Planiranje i programiranje vježbi mora biti isključivo individualno u prvom redu jer se radi o određenoj strani tijela koja je skraćena, odnosno istegnuta.
Vježba za istezanje desne strane može se izvoditi pomoću štapa i na pilates lopti. Štap će osigurati pravilnije držanje trupa i kvalitetnije istezanje, a pilates lopta zahtijeva koordinaciju i ravnotežu održavanja položaja što će aktivirati stabilizatore kralježnice.
KIFOZA I KIFOTIČNO LOŠE DRŽANJE
Kifoza je pretjerano izbočenje kralježnice prema nazad. Najčešće do kifoze ili kifotičnog lošeg držanja dolazi u prsnom dijelu kralježnice. U prsnom dijelu kralježnice nalazimo i prirodnu kifozu (od 20 do 45 stupnjeva), međutim kada ona prelazi 45 stupnjeva smatra se nepravilnim držanjem, a kasnije i deformacijom. Roditelj može primijetiti nekoliko stanja koja bi mogla upućivati na kifotično loše držanje ili kifozu:
- „grba“ ili pogrbljeno držanje u prsnom dijelu kralježnice
- unutarnja rotacija ramena prema sredini prsne kosti na prednjoj strani trupa
Kliničkim pregledom se može ustanoviti, a radiološkim snimanjem se može potvrditi i odrediti stupanj. Kod pojave pogrbljenog držanja u prsnom dijelu kralježnice dobro je reagirati da bi se izbjegle trajne posljedice. Naime, kod odraslih se često zbog spomenutog lošeg držanja javlja bol u vratu, ramenima, u području lopatica, kao i pojava tenzijskih glavobolja. Kifotično loše držanje postaje najveći problem kod osoba koje dugotrajno sjede za računalima, ali ono što je alarmantno je da se sve više pojavljuje i kod djece već u osnovnoj školi. Statistički podaci pokazuju za 40 % djece pri završetku osnovne škole razvija jedno od loših držanja, a pogrbljeno držanje u prsnom dijelu kralježnice je najčešće. Potrebno je ciljanim i laganim vježbama djelovati na bolje držanje i usvajati pravilno držanje da bi se očuvala zdrava kralježnica.
Vježbe moraju biti osmišljene tako da istežu skraćene mišiće a jačaju oslabljene mišiće. Mala pilates lopta će u ovom položaju spriječiti nepotrebno uvijanje u donjem dijelu kralježnice, a zadovoljiti zahtijeve za ispravljanje kifotičnog lošeg držanja i/ili kifoze.
LORDOZA I LORDOTIČNO LOŠE DRŽANJE
U području slabinske ili lumbalne kralježnice dolazi do pretjeranog uvijanja prema naprijed. Ovo nepravilno držanje je uzrokom najčešćih bolova kralježnice, odnosno lumbaga. Kao temelj za svaki pokret je funkcionalan core, u što pripadaju mišići trbuha. Kod pretjerane lumbalne lordoze pojavljuje se izrazito „guranje“ trbuha prema naprijed zbog slabosti mišića trbuha i pretjerano uvijanje u donjem dijelu leđa. Pravilnim izborom sporta, posebice u vrtićkoj i mlađoj školskoj dobi, može se postići dobra baza za nesmetano bavljenje sportom u kasnijim godinama i preventivnim djelovanjem na bolna stanja i ozljede. Roditelji mogu primijetiti nekoliko stanja koja mogu upućivati na lordotično loše držanje ili lordozu:
- izbočenje trbuha prema naprijed
- pojava kile (hernija ili bruh) u području prepone ili umbilikusa (pupak)
Vježbama je potrebno ojačati mišiće trbuha i duboke stabilizatore kralježnice te produžiti velike mišiće leđa
SPUŠTENO STOPALO
Dječje stopalo se uvelike razlikuje od stopala odrasle osobe, po sastavu i po razvijenosti mišića. Mogućnost da se deformira je jednako velika kao i mogućnost da se dobro razvije. Zbog procesa okoštavanja, mekoće kostiju te utjecaja koje stopalo ima na preostali lokomotorni sustav djeteta potrebno je pažnju usmjeriti na pravilan razvoj dječjeg stopala.
Stopalo novorođenčeta i dojenčeta ostavlja dojam „ravnog stopala“, nema formirane svodove i pretežno je hrskavične građe. U dobi od 3 godine svodovi stopala se počinju formirati i razvijati što traje do djetetove 18-e godine života. Kada djeca počinju hodati često hodaju po unutarnjem ili vanjskom rubu, što se u velikom postotku ispravlja u narednih godinu ili dvije. Neki podaci pokazuju da djeca do 10-e godine uglavnom razviju mišiće stopala i nemaju više spušteno stopalo. Međutim, novija istraživanja upućuju na to da taj razvoj sve više izostaje i da sve više djece završetkom osnovne škole i dalje ima spušteno stopalo. To je posljedica smanjene fizičke aktivnosti djece u ključnim godinama lokomotornog razvoja djeteta (predškolsko doba – 4 razreda osnovne škole), prekomjerne tjelesne težine i neadekvatne obuće. U vrtićkoj dobi 80 % djece ima spušteno stopalo. Okvirna dijagnoza se može napraviti od doma. Umočite dno stopala u obojenu tekućinu, recimo otopinu tinte. Zatim neka stane na bijeli papir punom težinom. Maknite nogu. Na papiru će ostati otisak stopala. Ako vidite otisak punog ili skoro punog stopala znači da vaše dijete ima ravna stopala i da biste trebali poduzeti ciljane i specifične mjere.
Postoje 3 vrste spuštenog stopala:
- Fleksibilni oblik spuštenog stopala
- Fleksibilni oblik spuštenog stopala sa skraćenom Ahilovom tetivom
- Rigidno spušteno stopalo (uglavnom urođene deformacije kostiju)
Ako doktor na pregledu za prvi razred osnovne škole primijeti spušteno stopalo kod predškolskog djeteta roditelj bi svakako morao reagirati. Preporučujem da dijete bude što više bosonogo, posebno po neravnim površinama, da nosi adekvatnu obuću primjerenu njegovoj veličini, obliku i građi stopala te da se provode 10 minutne vježbe za stopala.
X NOGE
X noge su deformitet koljena koji se u većini slučajeva javlja zbog slabije razvijene muskulature s vanjske strane koljena ili zbog poremećene statike uzrokovane deformitetima bokova ili stopala. Mišičje gluteus i stražnja strana natkoljenice su u preslabom funkcionalnom omjeru u odnosu na prednji dio natkoljenice. Zbog toga dolazi do unutarnje rotacije kuka (prema sredini zdjelice) što kasnije može vrlo loše utjecati na koljena, kuk, skočni zglob i kralježnicu.
Kod ovog deformiteta koljena su priljubljena, a stopala razdvojena. Oslonac je na unutrašnjoj strani stopala, zbog čega su svodovi spušteni. Kod težih oblika deformiteta koljena se preklapaju. Kada su koljena spojena, razmak između stopala trebao bi biti manji od pet centimetara. Ako je veći, može se govoriti o deformitetu.
Potrebno je ojačati vanjsku i glutealnu muskulaturu, da bi položaj kuka i koljena došao do neutralne pozicije, koja najmanje opterećuje koštane i mekane strukture lokomotornog sustava.
O NOGE
Ova deformacija se uglavnom javlja na oba ekstremiteta u području koljena. Noge imaju karakterističan položaj u obliku slova “O”. Najčešće se radi o urođenom stanju, a može biti i posljedica rahitisa. Rjeđe se javlja zbog preranog postavljanja djeteta na noge u ranoj dobi koje prethodi prohodavanju ili zbog forsiranja djeteta na prohodavanje. Deformacija se ispravlja nošenjem ortoza tijekom noći i korektivnim vježbama kojima se jača oslabljena muskulatura. Važno je prvenstveno ojačati aduktornu muskulaturu.
Postoje tri kritična doba u kojima se može steći neko od loših držanja ili deformiteta.
Prvo doba je doba prohodavanja, odnosno kada iz četveronožnog položaja dijete prelazi u uspravan hod i prve korake. Mnogi roditelji ne mogu dočekati da dijete počne sjediti ili da prohoda pa motorički nezrelo dijete postavljaju u sjedeći položaj ili ga uče kako da prohoda. Dijetu treba što više omogućiti vlastiti motorički razvoj. Prerano nastojanje može dovesti do ozbiljnih posljedica na kralježnicu i nepravilan razvoj stopala.
Drugo kritično doba za nastanak deformacija je polazak u školu zbog prelaska iz cjelodjevne aktivnosti u fazu pasivnog sjedenja u školi. Djeca sjede 45 minuta u definiranom položaju što izdužuje mišiće na leđima i skraćuje prednje prsne mišiće te nastaje kifotično (pogrbljeno) držanje u prsnom dijelu kralježnice.
Treći kritičan period za nastanak deformacija je pubertet. U tom periodu dolazi do naglog rasta kostiju koji ponekad razvoj muskulature ne može pratiti što dovodi do nestabilnog koštano – mišićnog odnosa.
Slaba tjelesna aktivnost djeteta svrstava dijete u rizičnu skupinu za pojavu nepravilnih držanja. Nepravilno držanje nema neke posebne kliničke važnosti, ali dugotrajno nepravilno držanje ostavlja strukturalne promjene na kosturu što dovodi do brzog zamaranja i bolova u pojedinim područjima tijela u kasnijim godinama. Roditelj bi trebao dijete usmjeriti prema aktivnom načinu života. Kada se radi o djetetu vrtičke dobi svakako se ne preporučuje pojedinačni sport, eventualno dolaze u obzir bazični sportovi. Univerzalna sportska škola je odličan izbor jer ima obuhvatniji razvoj na lokomotorni sustav djeteta.
Ako je potrebno ili ako se primijeti neko nepravilno držanje, dovoljno je vrlo malo dnevnog vježbanja, od svega 10 – ak minuta koje će ciljano djelovati na slabu muskulaturu i stvarati automatizam u upotrebljavanju iste. Uvijek je potrebno savjetovati se sa stručnjakom, da bi se odredile vježbe koje su usmjerene na zahtijeve lokomotornog sustava svakog djeteta pojedinačno.
Piše: Lana Novota, mag. kineziologije