Piše: Lana Škender, mag.preacs.educ.,odgojitelj savjetnik
Suvremeno doba u kojem živimo obilježeno je nizom brzih promjena te se samim time mijenjaju zahtjevi spram vještina koje će sadašnjoj generaciji djece biti potrebne za rad i djelovanje u društvu općenito. Promjene kojima današnje društvo svjedoči zahtijevaju stvaranje okruženja u kojem će se kod djeteta poticati razvoj različitih vještina, a posebice onih koje potiču stvaralačko mišljenje i inovativno djelovanje.
Jedna od klasičnih podjela misaonih operacija je ona na konvergentno i divergentno mišljenje. Dok je kod konvergentnog mišljenja usmjerenost ka rješavanju postojećeg problema isključivo jednim mogućim rješenjem, kod divergentnog mišljenja prisutna je kreativnost u pronalaženju novih, raznovrsnih rješenja za pojedini problem. Drugim riječima, temelj za konvergentno mišljenje jest analitičko, logičko i kritičko zaključivanje, dok se divergentno mišljenje bazira na kreativnosti kao jedan od njezinih aspekata.
Ono što je bitno naglasiti jest da su ova dva mišljenja međusobno povezana i podjednako važna. Bez određenog znanja dijete neće moći stvarati nove ideje, unaprijediti ili izmijeniti određenu zamisao. Ujedno, naš zadatak je pomoći djeci u razumijevanju u kojim situacijama je prikladno primijeniti pojedini način mišljenja.
Stručnjaci govore o osam elemenata divergentnog mišljenja
Element fleksibilnosti odnosi se na sposobnost stvaranja različitih ideja koje se odnose na istu stvar ili problem. Element složenosti mišljenja predstavlja sposobnost pronalaska alternativnih rješenja problema. Znatiželja, kao karakteristika ličnosti, se manifestira promišljanjem, postavljanjem pitanja i voljnim stjecanjem novog znanja. Fluentnost je element koji se oslanja na vještinu stvaranja većeg broja ideja koje potom utječu na pronalaženje rješenja problema. Mašta, kao strateški važan element divergentnog mišljenja, manifestira se kroz razmišljanje koje ide dalje od same ideje i od ideje kreira kompletnu priču. Originalnost je element koji uključuje osmišljavanje novih, drugačijih i jedinstvenih ideja kroz upotrebu divergentnog načina razmišljanja. Rizičnost podrazumijeva spremnost da vlastite ideje izložimo kritici. I posljednji, ali ne i manje važan element, jest razrada koja uključuje vještinu dodavanja, nadogradnje ili uljepšavanja ideje.
Iako je svako dijete u svojoj suštini kreativno, naša zadaća je da stvorimo svakodnevno
okruženje, koje će poticati kod djece razvoj divergentnog mišljenja. Osnovni preduvjet za stvaranje tog poticajnog okruženja jest da dijete može slobodno izražavati svoje misli, ideje i osjećaje, bez straha od pogreške, dok se odrasla osoba treba suzdržati od procjenjivanja i kritiziranja. Potrebno je djetetu dopustiti da se njegove ideje kreću u mnoštvo različitih smjerova te mu omogućiti da otkriva ili izmišlja nove ideje. Također je važno naglasiti da je sam proces bitniji od rezultata.
Mnogo je različitih tehnika za poticanje divergentnog mišljenja, koje se mogu koristiti u radu s djecom, a pri tome ih je važno izmjenjivati, kako ne bi ušli u monotoniju i samim time one više ne bi bile motivirajuće za djecu. Također je potrebno koristiti različite vrste poticaja: verbalne, vizualne, prostorne, zvukovne, logičke itd. Drugim riječima, potrebno im je postavljati pitanja i zadatke otvorenog tipa, poticati ih da sama postavljaju pitanja, provoditi
aktivnosti poput vođenih fantazija, oluje ideja, poticati suradničko učenje, koristiti priče, glazbu, likovno izražavanje i ostale osjetilne poticaje koje će dijete usmjeriti ka upoznavanju sebe i svojih osjetila, a samim time i mogućnosti korištenja divergentnog mišljenja.
Primjeri aktivnosti za poticanje divergentnog mišljenja kod djece predškolske dobi:
• Na koje sve načine možemo upotrijebiti neki predmet (npr.obruč, papirnatu tubu)?
• Što može zamijeniti određeni predmet (npr. automobil)?
• Što pomisliš kada kažem (npr. škola, lopta)?
• Što možeš učiniti da usrećiš svoga prijatelja?
• Koje su sličnosti i razlike (npr. rijeka i bicikl)?
• Zamisli da si (npr. lav) što bi radio?
• Što kada (npr. kuće ne bi imale krovove, bi li ljudi mogli letjeti)?
• Zašto je dobro imati (npr. sestru)?
• Pretvori brojku, slovo, geometrijski lik u lik iz mašte.
• Likovni izričaj doživljaja glazbe.
• Osmisli drugačiji završetak poznate priče.
• Osmisli priču sa zadanim pojmovima (npr. šešir, olovka).
• Osmisli svoju priču kako nešto nastaje.
• Problemski zadatak koji ima više načina rješavanja (npr. kako možeš izvaditi
predmet iz posude da ga ne dodirneš).
• Izmisli riječi pjesme na poznatu melodiju.
Što više prakticiramo ovakve aktivnosti, to više razvijamo divergentni način razmišljanja kod djece, a da se istovremeno dobro zabavljamo i što je najvažnije provodimo vrijeme zajedno u zanimljivim i korisnim aktivnostima. Tako učimo djecu da je ovaj način razmišljanja, koji je često podcijenjen u društvu općenito, jednako bitan te je upravo on zaslužan za nove inovacije koje nas svakodnevno okružuju.
“Istinski znak inteligencije nije znanje, nego mašta”
Albert Einstein