Konvulzije su simptomi, a ne bolest. Ozbiljne su same po sebi jer otkrivaju neko patološko stanje, a praćene su vegetativnim smetnjama, kao npr. srčane smetnje, smetnje kod disanja, smetnje svijesti, koje u krajnjem slučaju mogu izazvati smrt. Dakle treba točno znati prepoznati konvulzije, točno ih opisati i odrediti im trajanje.
Uzroci konvulzija mogu biti
Meningitis (upala moždanih ovojnica)
Prva bolest na koju se pomisli zbog njene učestalosti. Zbog hitne terapije koju zahtjeva razumljivo je zašto se kod konvulzija odmah obavlja lumbalna punkcija.
Kod meningitisa se može raditi o gnojnom ili tuberkuloznom meningitisu koji zahtjevaju antibiotsku terapiju ili pak benignom meningitisu koji se spontano liječi.
Trovanja
U prevelikim dozama konvulzije mogu izazvati Teofilin, sredstva protiv glista, paperazin te neki antibiotici.
Uzroci konvulzija u dojenčeta
Subduralni hematom, većinom post-traumatski koji se otkriva punkcijom fontanele. Pretragama krvi otkrivaju se poremećaji ravnoteže tjelesnih tekućina poput posljedica dehidracije, hipoglikemije, hipokalcemije.
Hiperpireretičke konvulzije izaziva temperatura koja je viša od 38’C, a počinju između 6 mjeseci i 2 godine, a nakon 4 godine postaju rijetke. Recidivi su dosta česti, ali ipak samo 15% takve djece postaju epileptičari. Terapija se sastoji od ledenih obloga, vrećica leda, aspirina te barbiturata koje odredi liječnik.
Konvulzije od plača počinju najčešće u prvim mjesecima. Kada je dijete bijesno, plače, guši se, poplavi, blokira mu se disanje te često dolazi do gubitka svijesti. Takvi napadaju prestaju u 5, 6 godini i ne ostavljaju tragove.
Konvulzije u fleksiji počinju u prvim mjesecima djetetova života kao krize koje po pokretima podsjećaju na zagrljaje, zbog fleksije glave, tijela i udova slijede naglo jedni za drugima. Također se često javi psihomotorno oštećenje te tako 2/3 djece postaju zaostala ili epileptičari usprkos terapijama.
Uzroci konvulzija u djece
Mogu biti metabolički, tumorski i encefalopatički. U 3. godini može se raditi o epilepsiji. To znači konvulzivne krize koje se ponavljaju i postaju prava bolest čiji uzrok nije poznat, kad se kliničkim pretragama eliminira mogućnost cerebralnog oštećenja.
Treba znati da doživljena trauma kod rođenja, kao porođaj na zadak, upotraba forcepsa, zakašnjeli prvi plač, duga reanimacija, mogu uzrokovati krize sa zakašnjenjem u već velikog djeteta.
Samo se kod nekih oblika epilepsije može govoriti o nasljednoj formi.
Dječja epilepsija sastoji se od općih kriza “grand mal” ili kriza “petit mal” (odsutnost, mioklonije, padovi) koje u pubertetu mogu nestati ili postati “grand mal”.
Terapija
Kada god je moguće pronaći uzrok konvulzijama, treba poduzeti posebnu terapiju, što je slučaj s meningitisom, trovanjima, metabolitičkim smetnjama, hematomima ili tumorima koje je moguće operirati. Osim toga liječnik ima na raspolaganju velik broj lijekova kojima se smanjuje učestalost kriza. Bitna je redovitost uzimanja uz nadzor liječnika, a potrebna je i zabrana bavljenja opasnim aktivnostima bez nadzora.
Ipak ne valja da roditelji pretjerano paze na takvu djecu jer normalna briga nije isto što i pretjerana zaštita.
Foto: Anna Omelchenko/Shutterstock