Piše: Jasmina Cerovec, mag.praesc.educ.
Ponekad u vlastitoj užurbanosti i procesu prorađivanja velikih događaja, kao što je polazak ili povratak djeteta u dječji vrtić, ne obratimo dovoljno pažnju na dijete i komunikaciju s djetetom. Sva odgovornost u ovome procesu je na roditeljima. Roditelji pripremaju dijete za polazak ili povratak u odgojno-obrazovnu ustanovu i to se uglavnom sastoji od rješavanja papirologije, nabavke svih potrebnih stvari i opremanje djeteta u svakom smislu. No, ponekad u tom procesu upravo kvalitetna komunikacija ostane na posljednjim mjestima liste prioriteta. Što je to uopće kvalitetna komunikacija, što podrazumijeva to „komuniciranje“ u vidu pripreme za polazak ili povratak u dječji vrtić?
KONCEPT RADA S DJECOM U VRTIĆU
Na početku bi bilo dobro roditeljima dati mali uvid u to što dijete zapravo čeka u dječjem vrtiću? Dječji vrtić je prije svega odgojno-obrazovna ustanova, mjesto dječjeg življenja i učenja. Svijest o važnosti razdoblja djetetovog života, od rođenja do sedme godine, uvelike je porasla. Danas imamo brojne znanstvenike i stručnjake koji se bave ranim periodom ljudskog života i ukazuju na iznimno veliku važnost kvalitetnog i poticajnog okruženja kako bi dijete ostvarivalo svoj puni potencijal. Stoga u dječjim vrtićima odgojitelji kreiraju djetetovo okruženje pažljivo osluškujući djetetove potrebe, opažajući djetetove mogućnosti i uvažavajući djetetove interese. Svakom se djetetu pristupa individualno kako bi se maksimalno potaknuo djetetov razvoj na svim razvojnim poljima.
Često još uvijek, govoreći o dječjem vrtiću, možemo čuti izjave koje govore kako je to „mjesto za igru“. Ne možemo reći da nije, jer je djetetov primarni zadatak i intuitivna radnja u prvih sedam godina života upravo igra. Ali, važno je govoriti o tome što igra znači u kontekstu dječjeg vrtića. Igra u dječjem vrtiću znači pomno isplaniran materijal („igračaka“) koji je djetetu ponuđen kako bi savladalo ono što je po procjeni stručnjaka u tome trenu potrebno. Igračka znači materijal koji dijete vodi do nove spoznaje. Igračka znači simbolički materijal koji osnažuje socijalne odnose. Igračka znači materijal koji se smisleno nalazi tamo gdje djetetu proširuje vidike i vodi ga u nova istraživanja. Drugim riječima, svaki taj materijal je djetetu u dječjem vrtiću ponuđen smisleno, unaprijed promišljeno i s jasnim ciljem. Dijete ne dolazi u vrtić „samo se igrati s prijateljima“, dijete dolazi razvijati svoje biće, razvijati svoje potencijale, širiti svoje spoznaje i istraživati svijet oko sebe. Dijete dolazi u odgojno-obrazovnu ustanovu u kojoj s njime rade odgojno-obrazovni stručnjaci.
KOMUNIKACIJA S DJETETOM O VRTIĆU
Vratimo se sada na komunikaciju i njezinu važnost. Zna li dijete sve ovo što je dosad rečeno? Ima li dijete svijest o tome da ide u dječji vrtić, kako taj prostor izgleda, čemu taj prostor služi? Jesmo li razgovarali s djetetom o tome da će u tom prostoru i s tim ljudima provoditi osam sati dnevno, pet dana u tjednu? Imamo li mi svijest o tome da isto toliko vremena mi provodimo na poslu i da to nije uvijek lako? Jesmo li objasnili djetetu važnost redovite prisutnosti u dječjem vrtiću? – To je tek početak. Ali onaj iznimno važan početak. Početak koji uvelike ovisi o našem osobnom stavu prema dječjem vrtiću koji nesvjesno komunikacijom (verbalnom ili neverbalnom) prenosimo na dijete.
POZITIVAN STAV O VRTIĆU
Pozitivan stav roditelja i informiranost o važnosti dječjeg vrtića za dijete, znači pozitivan stav djeteta. Važno je da s djetetom komuniciramo otvoreno i realno, da mu osvijestimo važnost dječjeg vrtića kao mjesta na kojem će dijete puno učiti u sebi primjerenoj okolini, upoznati brojne nove prijatelje i s njima provoditi većinu dana. No, isto tak
o, važno je da s djetetom budemo otvoreni i kada se pojave teški dani. Djetetu neće uvijek biti lijepo u dječjem vrtiću, neće uvijek htjeti ići u dječji vrtić i neće uvijek imati samo lijepe trenutke. Važno je da tada budemo otvoreni za komunikaciju i maksimalno posvećeni djetetu. Moramo osvijestiti da je odlazak u dječji vrtić djetetu na neki način kao nama odlazak na posao, nismo uvijek raspoloženi, nekad bi najradije ostali kod kuće, nekad nam je teško probuditi se ujutro i krenuti, nekad imamo iznimno izazovan dan. Upravo to proživljava i dijete, samo što je u djetetovom svijetu sve ovo puno teže. Tada smo djetetu potrebni mi, potrebna mu je sigurna okolina, podržavajuća atmosfera, prisutni roditelji koji ga slušaju i reguliraju.
INFORMIRAJTE DIJETE O RUTINI
Djetetu će sigurnost pružiti razgovori o dječjem vrtiću. Prije i poslije. Svako dijete voli rutinu, voli znati što će se dogoditi, voli predvidljivost. Takvu sigurnost djetetu možemo osigurati ako dan prije pripremamo sve potrebno i razgovaramo o rasporedu. Ujutro obavljamo sve što smo dogovorili, ponavljamo raspored dana, najavljujemo djetetu kada ćemo doći i tada uistinu dolazimo po dijete. Dijete možda ne zna koliko je sati, to nije ni važno. Važno je da dijete ima tu informaciju „Roditelji će doći u 15 sati“ ili samo „Roditelji će doći“, već to je ogromna sigurnost za dijete.
RAZGOVARAJTE S DJETEOM O DANU PROVEDENOM U VRTIĆU
Komunikacija nakon dječjeg vrtića je iznimno važna, jer je to svojevrsna refleksija na cijeli dan. Neka djeca će o svojem danu pričati puno, neka samo davati odgovore na postavljena pitanja. Veliku ulogu tu ima roditelj koji je zapravo moderator razgovora i nosi odgovornost za to u kojem će smjeru razgovor teći. Važna su pitanja koja su djetetu postavljena, način na koji se s djetetom komunicira. Često komunikaciju s djetetom sami dovedemo pred zid kada dijete pitamo „Što si danas radio/la?“ i dijete nam odgovori „Ništa“, jer ono što dijete radi ne smatra poslom ili jednostavno ima previše toga što je dijete radilo i najjednostavniji odgovor je „Ništa“. Dijete umjesto toga možemo na komunikaciju potaknuti pitanjima „Je li ti se nešto zanimljivo danas dogodilo?“, „Jesi li naučio/la nešto novo?“, „Kako ti se svidjelo to što ste radili?“, „Što ti je bilo teško?“, „Jesi li upoznao/la nekog novog prijatelja?“…. Roditeljima će u moderiranju razgovora uvelike pomoći saznanje o planu i programu koji se provodi u dječjem vrtiću, možda na panou za roditelje postoji „Tjedni/mjesečni plan aktivnosti“, možda su odgojitelji na roditeljskom sastanku iznijeli plan godišnjeg projekta ili tematiku kojom će se baviti u određenom periodu godine. Možda odgojno-obrazovna skupina na neki način roditeljima daje uvid u odgojno-obrazovni proces, pa roditelji mogu vidjeti teme, fotografije i aktivnosti kojima se dijete bavi. Takve bi informacije roditeljima mogle biti od velike koristi u komunikaciji s djetetom. Djetetu tada možemo postavljati konkretna pitanja i odgojno-obrazovni proces bodriti i kod kuće. Dijete će se osjećati sigurno i motivirano ako su roditelji uključeni u odgojno-obrazovni proces i podržavaju ga i kod kuće, makar to bilo samo komunikacijom i prisutnošću na taj način.
Djetetovi izazovni dani pojavljuju se često, pogotovo u periodu adaptacije ili readaptacije (ponovnog povratka u dječji vrtić nakon dužeg izbivanja). Takvi su dani sami po sebi izazovni i roditeljima. Dijete tada treba roditelje, smirene, prisutne, usmjerene na dijete i izazov, na reguliranje djeteta i njegovih emocija. Na taj će način adaptacija biti ugodnija djetetu, ali i vama.