“Kretanje otvara vrata prema učenju” (dr. Paul Dennison).
Koliko vase dijete sjedi?
Sjedi oko 5 sati u školi i više ako je viši razred osnovne škole, ruča dok sjedi, piše zadaću dok sjedi te kada napiše zadaću odlazi van se igrati ili da kako bi se odmorilo igra igrice ili gleda TV. Eventualno ga popodne odvozite na trening, ukoliko dijete nešto trenira, nakon čega navečer odmara ispred TV-a. Navedeni primjer najčšći je dnevni obrazac ponašanja školskog djeteta tijekom tjedna.
Znanstvena studija iz Njemačke pokazala je kako djeca danas 9 sati leže, 9 sati sjede, 5 sati stoje, a samo se jedan sat u cijelom danu kreću, od čega je tek 15 do 30 minuta intenzivno.
Preporuke Svjetske zdrastvene organizacije za postizanje brojnih tjelesnih I mentalnih koristi tjelesne aktivnosti za djecu i mlade od 5 do 17 godina je barem 60 minuta aerobne aktivnosti, umjerenog do žustrog intenziteta, svaki dan. Žustre aktivnosti, kao i aktivnosti kojima se jačaju mišići i kosti trebale bi se provoditi barem tri puta tjedno. U prijevodu, svaki dan bi trebalo barem sat vremena igrati primjerice “lovice” i tri puta tjedno sudjelovati u nekom obliku organiziranog treninga ili slobodno se penjati po drveću ili spravama u parku.
Smatram da je tjelesna aktivnost djece u vrtićkoj i osnovnoškolskoj dobi odgovornost roditelja i stručnjaka, što je i cilj ovog teksta, obratiti pozornost roditeljima i stručnjacima koji sudjeluju u odgoju i obrazovanju djece koliko se današnja djeca kreću u odnosu na to koliko kretanja im je potrebno. Svaki organizam ima tendenciju ljenčarenja i što se više njeguje i prakticira sjedilački način funkcioniranja to je teže izaći iz te komforne zone. Ono što danas zabrinjava je da djeca, koja bi trebala imati neodoljivu potrebu za igrom kroz kretanje, sve više prihvaćaju i vole sjedilački način provođenja vremena. Istraživanje provedeno 2009. godine u Kanadi pokazuje da samo 7% djece u dobi od 6 do 19 godina na dan provedu 60 minuta u umjereno intenzivnoj aktivnosti.
Fizička aktivnost ne bi smjela biti luksuz ili još jedna aktivnost na popisu dnevnih obaveza, posebno kada se radi o djeci. Za sve nas fizička aktivnost je neophodna i obavezna. Donedavno je bilo vrlo teško objasniti i dogovoriti se s djetetom da nakon škole mora doći kući i ručati, umjesto ostati na igralištu. Koliko puta ste ovaj tjedan bili u raspravi s djetetom na ovu temu?
Djeca će danas radije slobodno vrijeme provesti pred ekranima, zatvorena u kućama u nekom virtualnom svijetu, nego vrijeme provoditi vani u igri na otvorenom.
Dokazano je kako djeca koja imaju slabiju koncentraciju i rijetko se bave tjelesnom aktivnošću imaju manji volumen pojedinih struktura velikog mozga, što će donijeti slabiji rezultat u zadacima kognitivne kontrole i memorije. Vježbe i igre koje potiču rad i suradnju lijeve i desne polovice mozga osigurat će bolje sposobnosti u usvajanju čitanja,razumijevanju pročitanog, pisanju te rješavanju problema koji zahtijevaju veću moždanu aktivnosti i suradnju lijeve i desne polovice mozga. Vježbama koordinacije postiže se upravo koordinacija i suradnja obje polovice.
Primjer takve jednostavne vježbe je kada kroz poskoke morate dotaknuti lijevo koljeno desnim laktom. Naizgled jednostavna vježba u sebi sadrži ozbiljnu vježbu za mozak.
Pored nedostatka kretanja i svojevrsnu ovisnost, ekranizacija potiče dvodimenzionalno gledanje kod djece, gdje se uočava izostanak treće dimenzije, dubine. To će isključiti koordinaciju oko – ruka i koordinaciju u koju su uključene noge, što dokazano negativno utječe na usvajanje čitanja, računanja, pisanja, ali i na uspjeh u sportu.
Piše: Lana Novota, mag. kineziologije