Endometrioza se najčešće dijagnosticira laparoskopski prilikom traganja za uzrokom bolova u maloj zdjelici. Bol je signal ljudskog tijela da se u njemu nešto događa.
Velik broj žena javlja se u ginekološku ordinaciju zbog zdjelične boli za vrijeme menstruacije i, neovisno o ciklusu, bolnih odnosa i nemogućnosti zanošenja unatoč odnosima bez korištenja kontraceptivnih metoda. Mnoge od njih imat će dokazanu dijagnozu endometrioze.
Endometrij je sluznica maternice koja se normalno nalazi unutar nje. Međutim, u nekim situacijama nalazimo je i izvan maternice (na jajniku, jajovodu, trbušnoj maramici, mokraćovodu, mokraćnom mjehuru, debelom i tankom crijevu, mišićnom tkivu maternice, na međici, stidnici itd.), kada postavljamo dijagnozu endometrioze.
Njezina pojavnost iznosi oko pet posto, a kod neplodnih žena čak oko 35 posto (oko sedam puta češće). Najčešće (oko 50 posto slučajeva) se pronađe prilikom dijagnostičke laparoskopije u općoj anesteziji, kojom se, pomoću optičkog instrumenta uvedenog kroz mali rez na prednjoj trbušnoj stjenci, nastoji definirati uzrok boli u maloj zdjelici.
Teorije nastanka
Endometrioza i dalje predstavlja nepoznanicu i izazov modernoj medicini. Postoji nekoliko teorija o njezinu nastanku. U današnje vrijeme najviše smo skloni tzv. Sampsonovoj implantacijskoj teoriji koja objašnjava njezin nastanak vraćanjem (refluksom) menstruacijske krvi i čestica sluznice maternice, njezinim izlijevanjem po trbušnoj šupljini i stvaranjem na njoj endometritičnih žarišta.
Povezanost s ostalim bolestima
Objavljeni su radovi u kojima se navodi da je sindrom kroničnog umora, koji se manifestira mišićnom slabosti te ostalim fizičkim i psihološkim simptomima, mnogo češći u žena s endometriozom nego u ostaloj populaciji, kao i slabiji rad štitnjače, koji je sedam je puta češći. Autoimune upalne bolesti, poput reumatoidnog artritisa, u kojem obrambeni sustav čovjeka napada vlastita tkiva, također je češći u žena s endometriozom, kao i multipla skleroza.
Endometrioza se povezuje i s različitim malignim oboljenjima. Tako rano dijagnosticirana ili dugo prisutna endometrioza dodatno povećava rizik od karcinoma jajnika.
Nasljedna sklonost – Budući da dvije trećine ispitanih žena ima rodbinu s potvrđenom ili suspektnom endometriozom, postoji vjerojatnost da je i to stanje nasljedno.
Bolovi i tegobe različite lokalizacije
Simptomi endometrioze su prije svega dismenoreja (bolna menstruacija), i to sekundarnog tipa. Sekundarna dismenoreja pojava je bolne menstruacije u žena koje do tada uopće nisu imale bolove uz menstruaciju ili, ako su postojali (sama dismenoreja je u pravilu znak da je riječ o regularnim menstruacijskim ciklusima), bitno se pojačavaju.
Sljedeći simptom je bol pri spolnom odnosu, pogotovo od endometriotičkih žarišta na stražnjoj stjenci maternice (tzv. Douglasov prostor). Zbog postojanja endometriotičkih žarišta po crijevima (najčešće debelom), mogu se pojaviti i teškoće sa stolicom, a u najtežim slučajevima čak i opstrukcija crijeva, što može oponašati tumor na crijevima. Kod žarišta u mjehuru, može se pojaviti krv u mokraći.
Pojavi li se žarište endometrioze u ožiljku reza napravljenog pri porođaju (epizitomija), endometrij je tu vjerojatno dospio izravnim usađivanjem u ranu nakon porođaja. Na tom mjestu pojave se oteklina i bolovi pri menstruaciji.
Intenzitet bolova i teškoća nisu uvijek proporcionalni opsegu promjena, pa mogu postojati izrazito jaki bolovi kod minimalnih, čak mikroskopskih žarišta, a veliki i opsežni procesi u maloj zdjelici mogu biti praktički potpuno bez simptoma. U oko polovice bolesnica uopće nema nikakvih simptoma. Općenito, svi simptomi ne javljaju se kod svake pacijentice, pa je slika bolesti različita i individualna. Endometriotična žarišta različita su, ovisno o trajanju bolesti i starosti žene.
Endometrioza uzrokuje neplodnost na nekoliko načina
Mehanički – poremećen odnos jajnika i jajovoda i/ili kad su jajovodi neprohodni (ovaj način je najjasniji)
Imunološki – pretpostavlja se da loš imunološki odgovor smanjuje mogućnosti oplodnje i ometa normalan razvoj oplođene jajne stanice, ako do oplodnje ipak dođe
Endokrinološki – nepravilno stvaranje i razvoj folikula koji oslobađaju jajnu stanicu zbog neravnoteže hormona.
Mehanički način je zasad jedini argumentiran, a preostala dva još treba dokazati i potkrijepiti jasnim činjenicama.
Rizični čimbenici za nastanak endometrioze su raniji nastup prve menstruacije, obilnija produžena krvarenja, kasniji nastup prve trudnoće i kraće dojenje.
Vizualna ili patohistološka potvrda
Ginekološkim pregledom mogu se napipati čvorići iza maternice, u području ligamenata koji pričvršćuju maternicu za zdjelicu, a pacijentica prilikom pregleda osjeća bol pri pomicanju maternice. Jajnici nisu mobilni zbog stvorenih priraslica.
Kao najjednostavnija metoda, ultrazvuk ima ograničene mogućnosti u postavljanju dijagnoze. Koristan je kod formiranih endometrioma, kad je moguće odrediti njihovu veličinu i lokaciju.
Kao dodatna pomoćna metoda koristi se određivanje tumorskog markera CA 125 iz seruma, koji je povišen kod višeg stupnja bolesti. U početnim stadijima bolesti taj marker nema specifičnu važnost.
Laparoskopija je temeljni dijagnostički postupak, koji je najbolje učiniti neposredno nakon menstruacije. Ako se vizualno sa sigurnošću ne može postaviti dijagnoza, uzima se materijal sa sumnjivih mjesta i šalje na patohistološku analizu.
Hormoni i/ili kirurgija
Svrha liječenja endometrioze je smanjiti proširenost žarišta bolesti, uklanjanje boli i poboljšanje mogućnosti zanošenja.
Danas se endometrioza liječi konzervativno (hormonski) i kirurški, s tim da se obje metode mogu primijeniti zasebno ili kombinirano. Preduvjet odgovarajućeg liječenja lijekovima je dijagnoza postavljena nakon laparoskopskog zahvata i patohistološke analize.
Cilj konzervativnog (hormonskog) liječenja je stvoriti hormonsku situaciju kao u trudnoći, jer je već dugo poznato da endometriotička žariša u trudnoći propadaju. Za to se upotrebljavaju peroralni kontraceptivi, zatim gestageni hormoni i sintetski derivati testosterona.
Najnoviji terapijski postupci određenim hormonima stvaraju u organizmu žene stanje umjetnog klimakterija i tako zaustavljaju rad jajnika. Taj se način najviše primjenjuje prije kirurškog liječenja endometriotičkih promjena, premda se može primijeniti i samostalno.
Konzervativna terapija najčešće je dovoljna kod minimalnih i blagih promjena. Međutim, kod umjerenih i teških promjena potrebno je kirurško liječenje, pa se konzervativno liječenje najčešće kombinira s kirurškim. Nekad se sve može obaviti laparoskopski, dakle minimalno invazivno, a katkad je potrebna i višesatna mikrokirurška intervencija. Ishod liječenja u najvećem je broju slučajeva povoljan.
Nakon liječenja, do trudnoće može doći spontano, a u slučaju težih stanja potrebna je i neka od metoda asistirane reprodukcije (često postupak izvantjelesne oplodnje).
Autor: mr. sc. Sandra Kovačević, dr. med., spec. ginekologije i porodništva
Izvor: Vaše Zdravlje
Foto: HannaMonika/Shutterstock