Prema brojnim istraživanjima, obitelj je najsnažniji čimbenik u oblikovanju osobnosti djeteta u njegovoj predškolskoj i mlađoj školskoj dobi. Ona djeluje vrlo snažno na dječje emocije i na razvijanje toplih ljudskih odnosa. Mnogi pedagozi govore kako dijete gleda na život kroz prizmu obiteljskog života i da mu je obitelj ogledalo života.
Dijete promatra odnos svojih roditelja, prihvaća ga, te na kraju i oponaša. Obitelj je mjesto oblikovanja djetetovih društvenih stavova, navika za red i rad, te socijalizaciju. Preduvjet dobrog obiteljskog odgoja su skladni obiteljski odnosi, naravno ne nužno savršeni, jer takvi ni ne postoje. Tako da će na djetetovo oblikovanje osobnosti vrlo pozitivno djelovati skladan, uravnotežen i harmoničan obiteljski život, međusobna ljubav i povjerenje.
Kad je riječ o odgoju, postoji nekoliko odgojnih stilova koji mogu uvelike utjecati na formiranje djetetove osobnosti i na njegovo ponašanje. Obično u većini obitelji nema čisto odgojnog stila nego različitih mješovitih tipova pristupa u odgoju. Neki pristupi mogu vrlo negativno djelovati na formiranje djetetove buduće osobnosti, pa treba biti oprezan pri odabiru samog pristupa. Moraju se prepoznati principi djelovanja, te ako su dobri zadržati ih u odgojnom djelovanju. U grubo gledajući, postoje pet osnovnih odgojnih stilova, a to su kruti, autoritativni, ravnodušni, popustljivi i demokratski odgojni stil. Ako želite da se vaše dijete razvije u odlučnu, samostalnu i pozitivnu osobu, onda izbjegavajte prvih četiri tipova.
Kruti odgojni stil
Njega karakterizira jaka moć roditelja, a emocionalni život djeteta stavlja se po strani. Dijete se često kritizira, zastrašuje i posramljuje. Ističu se negativne strane djeteta i sve ono što dijete nije dobro napravilo.
Autoritativni odgojni stil
Veliki dio komunikacije između roditelja i djeteta svodi se na zapovijedanje, a ako se zapovijed moćnijeg (roditelja) ne izvrši, slijedi kazna. Kao odgovor na takav način odgoja, djeca su uplašena, teško se uključuju u igru, gube povjerenje u okolinu, te kao najlošiji rezultat svega, stječu lošu sliku o sebi. Djeca koja žive u takvom okružju često su poslušna prema roditeljima u strahu da ne budu kažnjavanja. Takva su djeca, zbog nedostatka roditeljske ljubavi, sklona promjenama raspoloženja, niske razine samopouzdanja, bojažljiva su i povučena, a povremeno se može pojaviti i agresivnost.
Ravnodušni odgojni stil
Predstavlja takve odnose u kojima dijete ima previše slobode, te kako nema postavljene granice tako ne raspoznaje razliku između dobrih i loših postupaka. Roditelji koji posjeduju takvu vrstu odgojnog stila, njih karakterizira emocionalna hladnoća, te dijete ne osjeća ljubav, sigurnost i zaštitu od roditelja. Djeca koja odrastaju u takvom okruženju mogu postati neprijateljski raspoložena i često pružaju otpor pravilima ponašanja u grupi, pa se često događa da ih vršnjaci odbacuju iz svoje grupe, što uzrokuje njihovu manju društvenu uspješnost.
Popustljivi odgojni stil
Njega karakterizira često popuštanje djetetovim prohtjevima. Kako roditelj ne razlikuje djetetove želje od potreba, te nije dosljedan u odobravanju i zabrani određenih djetetovih aktivnosti, tako dijete ne uspijeva prepoznati svoje granice, pa često ostaje zbunjeno. Takvo postupanje s djetetom može kod djeteta razviti nesigurnost i nisku razinu samopoštovanja. Osim toga, dijete je često sklono impulzivnosti i agresiji kao rezultat nejasnih i nepostojećih granica.
Demokratski odgojni stil