Izgradnja dječjeg samopouzdanja nije tema koja se može savladati u 5, 10 ili 20 praktičnih savjeta. Razvoj samopouzdanja zahtijeva jedan poseban pristup odgoju djeteta, nešto što je mnogo kompleksnije od „pet jednostavnih koraka“. Ne brinite, na kraju članka su neki konkretni savjeti, ali ti savjeti neće „upaliti“ ukoliko ih shvatite i primjenjujete površno.
SAMOSVIJEST I SAMOPOUZDANJE
Kako bi steklo samopouzdanje, djetetu je potrebna samosvijest. Samosvijest jest osjećaj da ono vrijedi samo zato što postoji, što se kod odraslih opisuje kao „kada se osjećaš dobro u vlastitoj koži“. Potpuno neovisno o djetetovim postignućima, dijete mora imati pozitivan osjećaj o sebi, koji je temelj za izgradnju samopouzdanja. Većina roditelja, u prvim tjednima djetetovog života, ima osjećaj da dijete vrijedi jednostavno zato što postoji, jer ono tada gotovo da i nema postignuća. Taj osjećaj ne treba nikada zaboraviti.
Tek nakon ovog perioda dolazimo do postignuća, znanja o tome što smo sposobni učiniti te vjere u vlastite sposobnosti, drugim riječima samopouzdanja. Kako dijete raste, sve se više pažnje posvećuje vrijednosti po postignućima, a sve manje vrijednosti po postojanju.
S koliko mjeseci je dijete prohodalo, progovorilo, nacrtalo krug, nabrojalo do deset? Mnogo roditelja već ovdje upada u zamku te svoj odnos prema djetetu, kao i svoje osjećaje, sreću, ponos ili zabrinutost, oblikuje ovisno o ispunjavanju postignuća. Ovdje u našu priču ulazi samosvijest. Put do postignuća pun je neuspjeha, a upravo samosvijest nam pomaže da nas ti neuspjesi ne obeshrabre, već da nam posluže kao dragocjeno iskustvo na putu do postignuća. Također, ono pomaže djetetu da, ako se u nečemu ne iskaže uspješnim, taj neuspjeh promatra kao neuspjeh isključivo u tom području. U suprotnom, dijete može sebe, zbog nekog manjeg neuspjeha, vidjeti kao (potpuno) neuspješnu osobu. Nitko nije naučio hodati bez barem nekoliko desetaka ili možda stotina padova, ali uz razvijenu samosvijest, svaki pad može biti korak prema djetetovom uspješnijem ovladavanju prostorom i vlastitim tijelom.
USPJESI I NEUSPJESI, RODITELJI I DJECA
Samosvijestan i samopouzdan roditelj, kao uzor, može biti od pomoći u formiranju samosvijesnog i samopouzdanog djeteta. Imajte na umu kako nesigurnost roditelja, u području odgoja djece, ne treba gledati kao problem, puno je važnije kako roditelj reagira na tu nesigurnost.
Poznati obiteljiski terapeut Jesper Juul tvrdi kako je, zapravo, vrlo inteligentno biti nesiguran, ako nas ta nesigurnost vodi u smjeru propitivanja, u smjeru osobnog uvida, umjesto oslanjanja na profesionalne autoritete i „autoritete“ iz medija, u smjeru vlastitog rasta i razvoja te time konačno do jačanja vlastitog samopouzdanja.
Slično tako i djetetu možete pomoći u prevladavanju neuspjeha, kojih će sigurno biti mnogo. Ali njihov broj ovdje uopće nije bitan, bitan je način kako reagiramo na njih. Dijete se često boji neuspjeha, jer misli da će zbog toga izgubiti ljubav ili povjerenje roditelja, odgajatelja, učitelja, trenera ili nekog drugog autoriteta. Tu dolazimo do stvari koja je mnogo važnija od samog nošenja s neuspjehom. Prvo i osnovno, vaša ljubav prema djetetu mora biti bezuvjetna. To itekako pomaže djetetovoj samosvijesti i samopouzdanju, ali je, naravno, izrazito bitno i za mnoga druga područja djetetovog razvoja. Drugo, u radu s djetetom pokušajte kroz neuspjehe poticati razvoj osobina kao što su upornost ili strpljenje te konačno ispunjenje kada se dođe do cilja.
KRITIKE, USPOREDBE I POHVALE
Stvari koje roditelj najčešće kritizira zapravo su tek vanjske manifestacije nekog dubljeg djetetovog problema. Iako su, iz roditeljske perspektive, ti problemi nekada smiješni i beznačajni, ne zaboravite da su oni djetetu vrlo ozbiljni. Nekada je djetetovo ponašanje, poput „cendranja“, bezobraznog odgovaranja roditeljima, neposlušnosti i slično, jednostavno karakteristika određene razvojne faze u kojoj se dijete nalazi i to treba znati promatrati u tom kontekstu.
Pomozite djetetu da razumije samog sebe i naučite ga kako izraziti osjećaje. Uspješna komunikacija u ovom području doprinosi djetetovom poštovanju prema sebi i prema vama.
Pokušajte postavljati pitanja koje djetetu pomažu da zaviri u svoj unutrašnji svijet:
– „Što misliš, zašto se tako osjećaš?“;
– „Što možeš učiniti da bi se osjećao bolje?“;
– „Ne želim da me grizeš, ali me zanima zbog čega si ljut i kako ti mogu pomoći?“.
Ne uspoređujte djecu!
Izbjegavajte, na bilo koji način, uspoređivati dijete s drugima čak i kada time želite potaknuti dijete na uspjeh, primjerice “Zašto se ne ponašaš lijepo kao…“ , „Tvoja sestra je mlađa, a već sama zna …“ . Uspoređivanje s drugima nije poticajno i može narušiti dječje samopouzdanje, jer dijete smatra kako ne može ispuniti vaša očekivanja.
Kod pohvala treba paziti da djetetu potaknemo unutrašnju motivaciju prema postignućima, a ne da dijete savladava probleme isključivo zbog toga, jer očekuje pohvalu ili nagradu, od strane roditelja. Tu je ponekad bolje s djetetom podijeliti trenutak uspjeha („Vidim da si se sama presvukla“), nego izravno pohvaliti dijete i nagraditi ga slatkišem. Izravna pohvala i nagrada, koju je nekada zaista vrlo teško izbjeći, često vodi prema vrijednosti po postignućima i riziku da se neuspjeh, u nekoj vještini, promatra kao neuspjeh kao osobe.
Čak i kada dijete nije uspješno u savladavanju nečega, uvijek treba pohvaliti trud i ukazati na napredak koji je dijete postiglo vlastitim trudom. Djeca mogu biti talentirana za neka područja, dok će im neke druge stvari ići puno teže. Neka djeca će s lakoćom savladavati probleme, koji se nam se čine prilično zahtjevni, dok će neka druga teže savladavati i one jednostavnije probleme. Ovdje trebamo biti usmjereni na trud, koji dijete uloži u savladavanje prepreke, što je mnogo važnije nego zahtjevnost same prepreke. Na taj način djeci ćemo dati prave alate za suočavanje sa svim preprekama, koje će život postaviti pred njih.
SAVJETI ZA SVAKI DAN
-Otkrijte što dijete voli i to potičite. Ukoliko dijete voli društvena događanja, upoznavanje novih prijatelja, vodite ga na takve aktivnosti, ali namijenjene djeci. Ako voli ples, glazbu, sport pronađite centar ili klub koji nudi takve sadržaje. Djetetovo samopouzdanje razvijati će se kroz aktivnosti u kojima uživa i u kojima ima interes.
-Pokažite djetetu da vas zanima što ono radi i voli. Slušajte ga kada vam nešto priča, postavljajte mu pitanja i dopustite da vam bez prekidanja svojim riječima objasni što radi i zašto. Djetetu je važno imati osjećaj da je bitno i da netko sluša i uvažava njegovo mišljenje.
-Dozvolite djetetu da donosi odluke o sebi. Neka te odluke budu u skladu s djetetovom dobi i mogućnostima. Na taj način dijete uči preuzeti odgovornost i gradi samopouzdanje, jer je sposobno brinuti o sebi. Neka samo odabere čime se želi igrati, koju će slikovnicu posuditi u knjižnici ili koju će majicu obući za vrtić.
-Omogućite djetetu da, prema svojim afinitetima i sposobnostima, preuzima na sebe odgovornosti. Dodijelite mu poslove i zadatke koje može izvršiti. Pospremanje igračaka poslije igre, umivanje i pranje ruku, bacanje smeća u koš, sklanjanje tanjura poslije obroka… Dodajte s vremenom nove aktivnosti koje nije trebalo prethodno raditi. Razvijanje odgovornosti od malena jača samopouzdanje jer dijete osjeća zadovoljstvo i uspješnost kroz obavljeni zadatak.
Piše: Tea Smode, prvostupnica predškolskog odgoja