“Naše društvo zbog prevelikog utjecaja dijeta i gradnje idealne slike o samome sebi može dovesti djecu do poremećaja hranjenja. Svi dobro znamo da više od 5 milijuna Amerikanaca boluje od poremećaja hranjenja, većina njih su žene” – Tipper Gore
Mnogi od nas su zabrinuti zbog toga kako naša djeca gledaju na svoj izgled te kako okolina i društvo djeluje na njih baš zbog silnih reklama i medijskih poruka koja favoriziraju da je mršavost in.
To povlači za sobom mnogo pitanja koja nam djeca postavljaju. Kako odgovoriti djetetu, bez obzira na godine, kad vas pita kako izgleda? Da li imate postavljene neke norme oblačenja? Ukoliko ne obraćate pažnju na njegov/njezin izgled, dijete može shvatiti da izgleda ružno i da vas ne interesira njegova fizička pojava.
Time dijete može kasnije posegnuti za nekim ekstremnim mjerama, kao recimo, plastična operacija, tetoviranje ili piercing, a sve to samo da privuku vašu pažnju na njihov izgled. Sjetite se da je suprotnost ljubavi, ravnodušnost, indiferentnost.
Vaše oči djetetova su najjača ogledala. Vaše riječi direktno se apliciraju na djetetov izgled. Stalnim kritiziranjem njegovog/njezinog izgleda može dovesti do gubljenja samopoštovanje te iskrivljenog pogleda na njegov izgled.
Zato neka dijete zna koliko je lijepo i simpatično. Nisu vam potrebne posebne prigode da bi ga pohvalili i uputili mu lijepu riječ, ponajviše kad ono nije u istoj sobi, ali svakako čuje što govorite.
Kad djeca čuju koliko ste sretni što ih imate i što su vaša djeca prekrasna, to je njihova hrana, te ćete svaki teži trenutak prebroditi puno lakše jer je dijete puno entuzijazma i optimizma kad je kraj vas.
Naša djeca trebaju s ljubavlju prihvatiti sami sebe baš onakvima kakvi jesu, a ne da se propitkuju jesu li dovoljni lijepi, dobri te što ne valja sa njima. Dajući im do znanja koliko ih volite te da je vaša ljubav prema njima bezuvjetna instalirati ćete jako puno samopoštovanja u njihov psihološki profil, što će im puno pomoći u daljnjem razvoju.
S druge strane nemojte pridavati previše pažnje samom izgledu. Odličan primjer tome je sa kućnim ljubimcima. Oni nikad ne provode vrijeme ispred ogledala, ili dolaze pitati kad će se kupati i čistiti. Znaju da su s nama da vole i da budu voljeni. Moramo naučiti prihvatiti naše tijelo kakvo je, a ne da nam ono određuje neke standarde u životu.
Jednom sam upoznao mladu ženu koja je bila rođena bez ruku. Naučio sam jako puno od nje baš po pitanju što sve možemo činiti iako, kako mi mislimo, nismo “potpuni”. Ista priča je i sa djecom koja misle da nisu dovoljno atletski građena, ili nisu dovoljno vitka, ili dovoljno visoka ili pak dovoljno lijepa. Naučite ih da poštuju dani im život te da vole svoje tijelo bez obzira i ako imaju neke nesavršenosti.
Upotrijebimo magični štapić. Zamolite svoje dijete da napravi autoportret kojeg ćete iskoristiti kao dekoraciju u kući. Zatim obratite pažnju koliki postotak papira dijete upotrijebi te kako izgleda taj autoportret.
To će vam puno reći o tome kako dijete samog sebe vidi, odnosno koliko samopoštovanja ima, te treba li ono vašu ili stručnu pomoć po tom pitanju ili ne. Pričajte sa svojom djecom o sebi i o tome kad ste bili mali, kako smiješno ste izgledali, tanki, debeli, smiješni.
Pitajte ih što misle o svom fizičkom izgledu i pomognite im da promjene ono što im se ne sviđa. Često ih izvodite van, šećite zajedno, kuhajte zajedno zdravu hranu. Naučite ih da vježbaju, da se zdravo hrane, da grade pozitivnu sliku o sebi.
Autor: S.Š. Foto: Holbox/Shutterstock