Kako dijete naučiti voziti bicikl

Svaki roditelj se prije ili kasnije nađe u situaciji da njegovo dijete poželi bicikl: pročitajte kako ga naučiti voziti dva kotača u samo pet minuta, a da savladavanje vožnje ne bude naporno i stresno.

Sigurno ste već vidjeli scenu u parku ili na igralištu u kojoj dijete viče: “Drži me! Nemoj me slučajno pustiti! Što ako padnem?” dok mama ili tata trče tko zna koji krug pridržavajući sjedalicu bicikla. Dok na sav glas dijete uvjeravaju: “Ne boj se, držim te!”, svako malo pokušavaju “na prevaru” pustiti bicikl da ga dijete samo vozi. No, prevara biva ubrzo otkrivena…

Neka učenje bude jednostavno i lako

Savladavanje vožnje bicikla ne mora biti naporno i stresno. Možete se mirno odmarati u hladu i s užitkom promatrati kako vaše dijete samo svladava vještinu vožnje biciklom, smatra trenerica neurolingvističkog programiranja Gordana Kastrapeli, koja ovu vještinu primjenjuje pomažući roditeljima da se što bolje snađu u svojoj najvažnijoj životnoj ulozi.

Jedna od temeljnih postavki neurolingvističkog programiranja glasi da ono što učini jedna osoba, može napraviti svatko ukoliko vjerno imitira, korak po korak, cijelokupan proces. Ni vožnja biciklom nije iznimka.

Okretanje pedala nije problem

Dok su bila sasvim malena, vozeći tricikl, većina djece je savladala najvažniju vještinu bicikliranja – kretanje uz pomoć okretanja pedala. To znači da znaju voziti! Zašto onda prelazak na pravi bicikl nije jednostavan? Ono što je djeci novo nije okretanje pedala, već održavanje ravnoteže dok voze, kao i izazov zaustavljanja a da ne padnu.

Pravi izazov je strah od padanja

Održavanje ravnoteže su već ovladali pri učenju hodanja (većina djece u dobi kad uče voziti bicikl mogu stajati na jednoj nozi!), no ovdje ju trebaju svladati na malo drugačiji način. Što se događa kad ne uspijemo održati ravnotežu na biciklu? Padamo! Upravo strah od pada sprečava djecu da vožnju biciklom svladaju vrlo brzo.

Dakle, sve što trebate naučiti svoje dijete jest kako da ne padne, odnosno što da radi kad osjeti da gubi ravnotežu i što da radi kad se želi zaustaviti. A to je lako! Razmislite – što vi radite kad osjetite da gubite ravnotežu na biciklu ili kad se zaustavite? Spustite jednu ili obje noge! I to je to!

Vježbajte spuštanje nogu na tlo

Pokažite djetetu (važno je da se oni sami u to uvjere!) i naučite ga da što god da se događalo – uvijek su sigurni ako samo spuste noge i oslone se o tlo. Radite to prije vožnje, u mjestu, dok dijete samo sjedi na biciklu. Neka se dijete uvjeri da dok god ima nogu na tlu – sigurno je!
Većina je djece, kad to shvati, spremna ostatak vještine naučiti samostalno. Pokažite im kako će se pokrenuti: dok se jednom nogom oslanjaju o tlo drugom pritišću pedalu i kreću!

Nakon toga sve se svodi na vježbanje. Njihovo, naravno! Svaki put uspjet će prevaliti sve dulji put, a sa svakim uspješnim pokušajem raste i njihovo samopouzdanje!

Ključ zdravog samopouzdanja

Vama ostaje da se smjestite na obližnju klupu, i bodrite! Nemojte ‘mobitelirati’ ili čitati novine. Promatrajte i divite se sposobnosti svog djeteta. Taj će vam se ‘trud’ višestruko isplatiti.

Kad vaše dijete uzbuđeno vikne: “Vidi me, vidi me, vozim!” najvažnija stvar na ovome svijetu za njega, u tom trenutku, vaš je pogled. Koliko to znači za dječje samopouzdanje i u drugim situacijama, nemoguće je dovoljno naglasiti.
Uostalom, isprobajte!