Koliko roditelja iskreno kad žele mir svoje dijete posjedne ispred televizora i moli se da crtić traje što duže kako bi u miru mogli oprati veš, obrisati prašinu, ukratko obaviti većinu kućanskih poslova. Iskreno svi roditelji koji to rade zapravo griješe.
Zašto?
Naime, smatra se da dijete dok je malo, počevši čak od njegove druge godine treba korak po korak uključivati u poslove vezane uz kuću. Zašto je to tako?
Smatra se da je za dijete najbolje ako ga se pokuša uključiti u poslove koje njegov roditelj radi, znači ako je potrebno nešto odnjeti do smeća da svoje dijete zamolite da to napravi. Naime, da se ne bi krivo shvatilo, ne treba od djeteta napraviti roba, ali je potrebno ga naučiti odgovornosti i to da ništa u životu ne pada s neba.
Npr., ako se vaše dijete igralo sa igračkama i poslje mu je dosadilo, pokušati mu objasniti da on treba pokupiti te igračke, da nećete vi to uraditi za njega.
Preporuča se rad sa djetetom već od druge godine, odnosno da s njim u početku prođete one najjednostavnije stvari od nošenja papirića u smeće do pospremanja igračaka.
Osim što svoje dijete učite odgovornosti i obavezama vi ujedno sudjelujete u najvećoj mogućoj mjeri u njegovom odgoju, misleći pritom kako to ne radi niti televizija niti netko drugi, nego baš vi kroz te svakodnevne stvari komunicirate sa svojim djetetom i ujedno ga učite određenim stvarima u životu.
Smatramo da te sitnice kao što su čišćenje ne treba podcjenjivati ni zanemarivati, jer na taj način komunicirate i odgajate.
Foto: Szasz-Fabian Ilka Erika/Shutterstock