Igra i humor nisu samo način razonode i zadovoljstva, oni su spontana aktivnost kojom djeca razvijaju svoje moralne osobine, kao što su: suradnja, kompetencija, međusobno pomaganje, izdržljivost, ustrajnost, samokontrola, samodiscipliniranost, tolerantnost te sposobnost davanja i primanja. Kroz igru oni stvaraju i održavaju prijateljstva. Zato je igra osnovni oblik dječjeg življenja.
Najpoznatiji razvojni psiholog današnjice, Peter Gray rekao je da “Društvo koje zaboravi kako se igrati, društvo je koje čine sebični pojedinci.” Iz tog je razloga izrazito važno svakom djetetu osigurati dovoljno vremena za igru, kako bi ona postala dio njegovog svakodnevnog života.
Igrajući se djeca najlakše usvajaju stavove i vrijednosti, pravila i posljedice. Gray ističe kako je potrebno shvatiti jednu jednostavnu stvar: “Svaki put kad dodamo još sat vremena redovitom vremenu koje dijete mora provesti u školi ili radeći domaću zadaću, odnosno svaki put kad ih uvjeravamo ili prisiljavamo da se posvete još jednoj izvanškolskoj aktivnosti koju organiziraju odrasli – mi im na neki način uskraćujemo mogućnost da se igraju, razmišljaju, istražuju, tj. da osjete zadovoljstvo, ali i sve ostale izazove samostalnosti.”
Stoga je jako važno da roditelji podrže spontanu dječju igru pohvalama i dozvole djetetovoj mašti da se razigra. Maštom djeca u sigurnom okruženju istražuju rješenja, uzroke i posljedice odnosno suočavaju se sa iskušenjima iz stvarnog života. Na taj se način pripremaju za uloge koje ih čekaju.
Tragična je činjenica što današnja djeca imaju tako malo vremena za istinsku igru, onako kako su se još do nedavno igrali naši roditelji i roditelji naših roditelja, bez nadzora odraslih. Zato i ne čudi epidemija debljine i depresije kod djece, kad nove generacije mališana odrastaju bez prilike da istinske društvene vrijednosti usvoje na pravi način, u igri s vršnjacima.
Vrlo je važno da roditelji imaju razumijevanja za ovaj problem i shvate kako je igra ključna za razvoj djeteta, i nije ništa manje važna od čitanja, pisanja ili zbrajanja.
Kako im onda pomoći?
- pobrinite se u stvaranju uvjeta za igru (osigurajte im vrijeme, adekvatan prostor, kvalitetne igračke)
- shvatite dječju igru ozbiljnom aktivnošću
- budite spremni zajednički se igrati s djetetom
- imajte strpljenja i pomažite im što je manje moguće, neka samostalno istražuju mogućnosti i uče metodom pokušaja i pogrešaka
- pohvalite dijete kada je nešto samo uspjelo i nemojte ga obeshrabrivati zato što vam se čini da je nešto lako učiniti
- ne požurujte ga da završi igru i svaki im prekid igre pravodobno najavite
Autor: D.K. Foto: Poznyakov/Shutterstock