Svakome od nas je potreban prostor kojeg možemo nazvati svojim, pa makar se radilo samo o malenom kutku u jednosobnom stanu. Isto se odnosi i na najmlađe članove obitelji, za čiji je rast i razvoj od velike važnosti imati vlastiti kutak-kutak mira, veselja i sigurnosti.
Prilikom planiranja dizajna dječjih soba, prvo treba razmišljati o funkcionalnosti – svakodnevnim aktivnostima djeteta i namještaju te dodacima koji će pomoći u obavljanju tih aktivnosti, kao i učiniti ih što ugodnijima. Zatim slijedi, također vrlo važna, estetika prostora – boje i oblici koji će svemu dati notu fantazije.
Ako se radi o prostoriji većih dimenzija, poželjno je podijeliti je na ‘zone’ za različite aktivnosti – spavanje, hranjenje, igranje i / ili druženje sa prijateljima, učenje – a u slučaju da dvoje ili više djece koriste istu sobu, bilo bi dobro da svako od njih bude “vlasnik” svog kutka za čiju će urednost biti zaduženo.
Namještaj, tkanina, boja
Prilikom odabira namještaja, tkanina, boja ili tapeta za zidove, potrebno je imati na umu da će sve površine u dječjem carstvu biti višestruko “ukrašene” komadićima hrane, kapljicama (u najboljem slučaju) pića, crtežima, itd., stoga su najprikladniji otporni materijali koji se lako čiste, primjerice, boje za zidove otporne na učestalo pranje.
Također, tvrdi podovi poput kvalitetno obrađenih parketa preporučuju se za sobu malenog djeteta, te ih kasnije možete nadopuniti ,”veselim” tepisima i tepisonima, usklađenim s dekorativnom shemom sobe. Kako djeca odrastaju, mijenjaju se njihove potrebe i aktivnosti, a te promjene trebala bi slijediti i sama oprema sobe, zbog čega je na tržištu moguće naći sve više multifunkcionalnih komada namještaja, koji se uz često minimalne zahvate prilagođavaju dobi djeteta.
Sigurnost prije svega
Vrlo je važna i sigurnost, te je nužno obratiti pažnju na izloženost svih električnih instalacija, rasvjetnih i grijaćih tijela dječjem dodiru, kao i na smještaj te mogućnost otvaranja prozora.
Namještaj ne bi smio biti izrađen od lako lomljivih materijala poput stakla, a preporučljivo je da oštri rubovi stolova, ormara, kreveta, ustupe mjesto zaobljenima. Za spremanje igračaka, slikovnica, itd. potrebna je adekvatna oprema.
Tu su i prigušivači svjetla, pomoću kojih se jačina svjetlosti jednostavno smanjuje i povećava. Preporučuje se da zavjese na prozorima budu izvan dosega djeteta.
Kad su mlađa djeca u pitanju, stolna i podna rasvjetna tijela bi lako mogla postati predmetom igre, stoga se preporučuje da stropna (opća ili/i usmjerena svjetlost) te zidna rasvjetna tijela budu glavni izvori umjetnog osvjetljenja. Također, poželjno je kombinirati nekoliko različitih izvora svjetlosti, kako bi paljenjem i gašenjem istih prilagodili osvjetljenje trenutnim potrebama i aktivnostima djeteta (igra = jače osvjetljenje, odmor = slabije osvjetljenje).
Boje u dječjim sobama trebale bi biti vesele i djelovati stimulativno na razvoj djeteta. Primarne boje (snažne nijanse plave, žute, crvene) uz dodatak zelene – uvijek su dobrodošle, a zanimljivo izgledaju i žuto-zelena, ljubičasto-zelena, crveno-bijela, narančasto-smeđa, plavo-bijela, kao i brojne druge kombinacije.