Odavno su prošli dani kada su igračke bile samo igračke. Danas imaju mnogo važniju ulogu, neke su dizajnirane za učenje, napredak koordinacije, jačanje općih motoričkih vještina ili jednostavno poticanje dječjeg razvoja na druge načine. Ali što igračku čini pogodnom za dijete i kako odabrati onu pravu?
Svaka igračka ili predmet pomažu djetetu na drugačiji način. Nelomljivo ogledalo idealno je da vaše dijete prepozna samo sebe. Može se promatrati, a to mu je uvijek zanimljivo. Šalice, kolutovi i plastični predmeti za slaganje razvijaju kod djeteta izrazitu spremnost i sposobnost razvrstavanja predmeta po veličini, obliku i slično.
Kada se igraju s kockama, razvijaju spretnost pokreta. Osim toga, ohrabruju puzanje jer obožavaju puzati preko složenih kocki kako bi se one mogle srušiti. Kod puzanja pomažu mekani zračni jastuci jer su udobni i dijete ih nastoji što više istražiti. Tako vježba svoju motoriku i pokrete.
Igračke za kadu poput patkica, klaunova, igračaka za tiskanje potiču razvoj opće motorike. Osim toga, dijete njihovim korištenjem počinje razumijeti uzročno-posljedične veze. Jaka kolica, autići ili vagoni pomažu pri samom početku pokušaja hodanja.
Kao roditelj, možda biste trebali biti otvoreni prema svim vrstama igara i igračaka. Vaše dijete bi samo trebalo odabrati omiljenu igračku, no onda mora biti namijenjena isključivo njegovom uzrastu. Djeca često preferiraju igračke koje su tradicionalno vezane uz njihov spol. Naime, istraživanja su pokazala da djevojčice mnogo češće preferiraju igranje lutkama nego automobilima.
To istraživanje jasno upućuje da je preferiranje spolno određenih igračaka barem djelomično određeno.
Ne biste trebali brinuti ako vaš sin voli igranje kućicama za lutke ili se vaša kći više igra vagonima. Djeca tek u trećoj godini prolaze kroz razvojnu promjenu, odnosno shvaćaju razliku između muškog i ženskog. Jedini razlog za zabrinutost je kada dijete ne pokazuje nikakvu zainteresiranost za igranje igračkama ili s drugom djecom. Razlog tome može biti neki psihološki problem o kojem je potrebno razgovarati sa dječjim liječnikom ili psihologom.
Autor: D.Š. Foto: Anya Ponti/Shutterstock