Kada nekome kažeš da si transplantiran, prvo pitanje je, čiji si organ dobio!? U praksi ti nitko od doktora ne kaže tko je onaj čiji si organ dobio. Kažu ti neke opće podatke, spol i starost donora.
U prošlosti se dovodilo u pitanje je li darivanje organa u skladu s kršćanskom vjerom, ali onda je Papa Ivan Pavao 2. rekao kako je grijeh zakopati sve ono što može pomoći živom čovjeku pa se o tome prestalo diskutirati.
Dobiti tuđi organ je privilegija, ali i velika odgovornost. Prije svega moraš biti zahvalan onome koji je svoje organe donirao u korist onima koji bez njih ne bi mogli, ali meni nije bilo lako saznanje da je netko morao umrijeti kako bih ja živjela iako znam da ja nisam kriva za smrt te osobe.
U Hrvatskoj su svi donori organa ako se kod svojeg doktora opće prakse ne izjasne da to nikako ne žele biti. Ali ipak se u slučaju moždane smrti, o darivanju organa, pitaju članovi obitelji te oni na kraju odlučuju o tome žele li donirati organe svojeg bližnjeg.
Zahvalna sam i donoru i njegovoj obitelji što su se odlučili na taj plemeniti čin i što su mi nakon dugogodišnje bolesti, još od djetinjstva, pružili mogućnost da osjetim kako je to biti zdrav te da postanem majka.
Bez njih to nikako ne bih mogla, jer moja jetra, koju su mi transplantirali, je bila na izmaku snaga, kao i moje tijelo. Nakon transplantacije, ponovno sam počela živjeti.
Znam da je onome tko se nađe u situaciji da mora odlučiti o darivanju organa nekog bližnjeg odluka jako teška, ali možda je neka mala utjeha to kako si nekome pružio mogućnost da počne svoj život od početka, kao što su pružili meni.
Foto: Andresr/Shutterstock