Nekada davno, u blizini velike zelene šume, živjela je mala djevojčica koju su svi zvali Crvenkapica. To nije bilo njezino pravo ime. Svi su je zvali crvenkapica jer je voljela nositi crvenu kabanicu s kapom koja je bila bakinih ruku djelo.
Jednom ju je majka poslala u posjetu k baki jer je bila bolesna. S obzirom da se baka uvijek oraspoložila kada bi ju Crvenkapica posjetila majka je pomislila kako bi bilo dobro da to i učini. Napunila je košaru raznim finim kolačićima i rekla Crvenkapici da krene prema baki koja je živjela na kraju velike šume, ali da se pritom ne osvrće i ne priča s onima koje ne poznaje.
Crvekapica je tako krenula prema baki kroz zelenu i gustu šumu obečavši da s nikim nepoznatim neće razgovarati. U šumi je živio veliki i gladni vuk koji je jedva čekao da se netko prošeće šumom kako bi ga mogao napasti. Tog je dana bio jako gladan, a ujedno i vrlo opasan. Crvenkapica je šetala šumom prepunom mirisnog cvijeća. Slušala je i prekrasan cvrkut ptica i jedva čekala vidjeti baku. Kada se sagnula kako bi ubrala malo cvijeća naletjela je na vuka, no nije znala da je to opasna životinja i da ju može svakog trena napasti jer prije tog dana nije nikada vidjela kako vuk izgleda.
Vuk je bio sav oduševlejn kada ju je ugledao i odmah joj se obratio upitavši ju kamo ide i za koga bere ovako prekrasno i šareno cvijeće te stavlja u košaru prepunu finih kolačića. Crvenkapica je naivno odgovorila kako ide u posjet baki jer je jako bolesna pa ju želi iznenaditi šarenim cvijećem i ukusnim kolačićima. Vuk se podlo osmjehnuo i pomislio kako će se dobro najesti. Morao je smisliti jako dobar plan kako bi otišao s djevojčicom do bakine kuće.
Lukavi vuk je nagovorio djevojčicu da ubere još malo lijepog cvijeća kako bi se baka stvarno oduševila i Crvenkapica ga posluša. Djevojčica je koračala šumom i brala cvijeće, a vuk je u međuvremenu brzo otrčao do bakine kuće. Pokucao je na vrata i predstavio se kao Crvenkapica. Baka mu je doviknula neka slobodno uđe jer su vrata otvorena. Vuk se ušuljao do bakinog kreveta, otvorio usta, ali nije ju uspio progutati jer je čuo Crvenkapicu kako s vratiju viče da je stigla.
Gurnuo je baku u obližnji ormar, obukao na sebe njezinu spavaćicu i kapicu, stavio okrugle naočale na nos i legao u njezin krevet. Crvenkapica je ušla u kuću i došla do bakinog kreveta. Vuk je bio pokriven bijelom plahtom pa ga Crvenkapica nije mogla odmah prepoznati. Začudila se kada je ugledala kako baka ima velike uši, pa oči, pa nos i naposljetku velike, oštre i bijele zube. Crvenkapica se uplašila i brzo počela trčati i vikati po kući kako ju vuk ne bi dohvatio.
Iz kuće je dopirala jaka buka što inače nije slučaj jer u njoj živi samo bolesna baka. Na svu sreću, pored kuće je prolazio drvosjeća koji je imao sjekiru u rukama. Uletio je u kuću i vidio čudan prizor. Crni vuk je trčao za Crvenkapicom i skoro ju dohvatio, no drvosječa je bio brži i uspio ga zaustaviti. Vuk se ipak uplašio kada je vidio oštru sjekiru i odraz svojih oštrih zubiju na njoj i brzo pobjegao u šumu.
Crvenkapica je oslobodila baku iz ormara i zajedno su se počele zahvaljivati drvosječi na pomoći. Baka ga je željela počastiti mirišljavim kolačićima koje je Crvenkapica donijela, sjeli su na deku u vrtu ispred kuće i počastili se kolačima i čajem. Baka je još uvijek bila pod dojmom i trebalo joj je još neko vrijeme da dođe k sebi. Jako se uplašila vuka i nije htjela ni pomišljati što bi se dogodilo da nije došao drvosjeća i spasio ih.
Nakon što se situacija smirila Crvenkapica je razmislila o svemu što se dogodilo i zaključila kako ni u kojem slučaju ne smije razgovarati s neznancima i vjerovati im te da uvijek mora poslušati mamine mudre savjete.
Autor: L.V./ Foto: Disney