Djeca koja imaju sreću da mogu slušati bajke koje im naglas čitaju odrasli lakše i brže nauče govoriti i čitati. Do tog je zaključka dovelo istraživanje obavljeno u SAD-u u sklopu programa The Reach Out and Read Programme, a objavljeno je u časopisu Archives of Disease in Childhood.
Djeca predškolske dobi, slušajući literaturu, razvijaju znatiželju i koncentraciju te prije počinju shvaćati koncepte prostora, vremena i uloga, a i njihov odnos prema knjigama i literaturi postaje mnogo prisniji.
Prije svega čitanje djeci mora biti redovit događaj, poput rituala koji stvara neko očekivanje i želju za saznavanjem kako priča završava.
Pritom je važno da se odrasli koji čita uživi u tu aktivnost: birajući priče koje se sviđaju njima samima i na djecu mogu prenijeti zanimanje i emocije no pritom bi trebali paziti i na ukus djece.
Kao kruna iznad svega, sugeriraju stručnjaci, trebalo bi paziti da ambijent u kojem se čita bude udoban, topao i opuštajući.