Kada sam saznala da sam trudna u početku sam bila sretna jer nisam mogla dočekati da vidim tog malog anđela koji raste u mom trbuhu. Sreću je vrlo brzo naslijedio strah i nevjerica jer sam više počela razmišljati o onome što me čeka, o porodu, ali isto tako i o svemu onome što dolazi nakon rođenja djeteta.
Same trudnoće se nisam previše plašila jer sam vjerovala kako će sve biti u redu, a tako je srećom i bilo. Osim dva mjeseca uzastopnog povraćanja, ali bože moj i to je za ljude ili bolje da kažem sve to ide u rok službe. 😉
Jedan od strahova koji sam imala nakon rođenja moje malene se odnosio na mlijeko, hoću li ga imati dovoljno i hoću li uopće znati kako dojiti. Naravno da sam nakon poroda bila sva u bunilu, a još me i rana boljela, a kako sam imala carski rez prvi dan se praktički nisam mogla ni pomaknuti.
Možete zamisliti situaciju, ležim na krevetu, strah me kihnuti da mi šav ne pukne, a oni nose moju djevojčicu kako bi mi je stavili na prsa i kako bi ju mogla početi hraniti. Malo je reći da sam bila u šoku, ali mislila sam si ako su mogle i druge valjda mogu i ja.
Čim su mi je stavili na prsa odmah sam ju namjestila i krenula je jesti. Ok sada da odmah nešto raščistimo, boli ko sam vrag i onaj tko kaže da nije tako, u najmanju ruku nije baš iskren. Uspjele smo se nekako uskladiti, ali nisam mogla zaboraviti na bol svaki put kada bi krenula sisati, čak mi je u nekim trenucima bilo nepodnošljivo.
Budući da sam imala carski rez nisam bila sigurna hoću li imati mlijeka i kako nisam osjetila vuče li ona dovoljno, valjda od silnih sredstava protiv bolova, upitala sam sestru i rekla mi je da se ne moram ništa brinuti te da ona dobiva koliko treba.
Nije me baš utješila ali znala sam da trebam izdržati dok ne dođem kući. Nakon izlaska iz bolnice počela sam se bolje osjećati, bile smo kod kuće i sada sam znala da je na meni da nastavim s dojenjem ako je moguće. Boljelo je i dalje, sjećam se da je prestalo tjedan dana nakon što sam rodila.
Valjda su se prsa u tom periodu već naviknula i bol je prošla. Moram priznati da sam za razliku od drugih mama zaista imala sreće jer nisam dobila ragade ni mastitis, ona je lijepo vukla i mlijeka je bilo dovoljno.
Očito carski rez u mom slučaju nije imao velikog utjecaja na mlijeko budući da smo se nas dvije susrele tek drugi dan. Mlijeko je naišlo i hranjenje je moglo početi. Kažu da kod carskog reza žene znaju imati problema s dojenjem, ali ako se pokuša još u bolnici (kako sam ja) i bude uporan, ne vjerujem da bi trebalo biti problema.
Glupo mi je kada neki osuđuju žene koje ne doje ili hrane djecu na bočicu. Ja sam malenu hranila svojim mlijekom jer sam ga imala dovoljno i nisam imala nikakvih problema, ali da je bol bila neizdrživa i da sam još dobila i rane, vjerojatno bi se prebacila na formulu. Uostalom i ja sam othranjena na umjetnom mlijeku i mislim da mi ništa ne nedostaje.
Dojite dijete ali samo ako vi to želite a ne zbog toga što će misliti netko iz obitelji ili šire okoline. Vi ste na kraju majka tom djetetu i znate što je najbolje.
Foto: SvetlanaFedoseyeva/Shutterstock
Odgovori